Sunačcem viđu sja nika vil u tanci

Sunačcem viđu sja nika vil u tanci autor: Šiško Menčetić

289. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Sna pun.

Sunačcem viđu sja nika vil u tanci
   koju bih slavil ja u mojoj pjesanci;
nu sada tuj krjepos moj razum ne ima,
   jer slavna nje ljepos krjepos mi vazima.
Anđelski nje ures, obraz lip i kosi
   veće me ner pjenez ljepotom zanosi;
pozor nje gizdavi, ličce, vrat i grlo
   tko vidi, svak pravi: "Ovoj nî umrlo!"
Usti nje ljuveni gdi nisu s umora,
   pokli su skroveni koraljom od mora?
Nu zatoj razum svak i pamet postavi,
   jezik moj bi li jak nje ures da slavi?