Suci (Šarić)/Glava 8.

Suci (Šarić)


1 Tada ga zapitaše Efraimovci: "Zašto si nam to učinio, te nas nijesi pozvao, kad si pošao u boj proti Midjancima?" Tako su mu prigovarali žestoko.

2 On im reče: "Pa što sam ja učinio tako kao vi? Nije li pabirčenje Efraimovo bolje negoli berba Abiezerova?

3 Vama je u ruke dao Bog knezove midjanske Oreba i Zeba. Pa što sam ja učinio tako kao vi?" Na takve riječi sleže se njihova srdnja na njega.

4 Kad je Gideon bio došao na Jordan i prešao preko njega s tri stotine ljudi, koji su bili s njim, a bili su umorni od proganjanja,

5 Zamoli ljude iz Sukota: "Dajte, molim, kruha ljudima, koji idu za mnom, jer su umorni, a ja gonim kraljeve midjanske Zebaha i Salmuna."

6 A glavari iz Sukota odgovoriše: "A imaš li ruke Zebahove i Salmunine već u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim ljudima?"

7 Gideon odgovori: "Zato ću ja vama, kad mi Gospod preda u ruke Zebaha i Salmuna, pomlatiti tjelesa trnjem i dračom iz pustinje."

8 Odanle otide u Penuel i zamoli ih isto onako. A ljudi iz Penuela dadoše mu isti odgovor kao i ljudi iz Sukota.

9 Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela: "Kad se vratim zdravo, porušit ću tu kulu."

10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru s vojskom svojom, oko petnaest tisuća ljudi. To su bili svi ostaci od cijele vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisuća teško naoružanih ljudi bilo je palo.

11 Gideon ode dalje putem što su ga bili uzeli Šatorski ljudi istočno od Nobaha i Jogbohe, i napade tabor. Tabor se je naime bio osjećao sigurnim.

12 Zebah i Salmuna pobjegoše. A on nagnu za njima i uhvati oba dva kralja midjanska Zebaha i Salmuna. Sav tabor uništi on.

13 Nato se vrati Gideon, sin Joašov, iz boja s visine Heresa.

14 On uhvati nekog mladića, koji je pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga ispitivati. On mu popisa imena glavara i starješina u Sukotu, sedamdeset i sedam ljudi.

15 Kad onda dođe k ljudima u Sukotu, reče: "Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog kojih vi mi se narugaste riječima: "Imaš li ruke Zebahove i Salmunine već u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim i umornim ljudima?"

16 Tada uze starješine grada i S trnja iz pustinje i drače i kazni stim ljude iz Sukota.

17 A kulu u Penuelu dade srušiti i ljude u gradu pobiti.

18 Nato reče Zebahu i Salmuni: "Kakvi su bili ljudi, što ih pobiste na Taboru?" Oni odgovoriše "Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin."

19 On reče: "Što su bila moja braća, sinovi moje majke. Tako Gospod bio živ! Da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio."

20 Nato zapovjedi Jeteru, prvorođencu svojemu: "Ustani, pogubi ih!" Ali dječak ne izvuče mača svojega, jer se je bojao, jer je bio još dječak.

21 Tada zamoliše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i pogubi nas, jer kakav je čovjek, onakva mu je snaga." Gideon se diže i pogubi Zebaha i Salmuna. A mjesečiće, što su ih o vratu nosile deve njihove, uze sebi.

22 Potom zamoliše Izraelci Gideona: "Budi kralj naš, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer ti si nas izbavio iz ruku Midjanaca."

23 A Gideon im reče: "Ja ne mogu biti kralj vaš. I sin moj ne smije vladati nad vama. Gospod je kralj vaš."

24 Tada im reče Gideon: "Imam jednu molbu na vas. Dajte mi svaki prsten, što ga je zaplijenio!" Oni su bili naime nosili zlatne prstenove, jer su bili Išmaelovci.

25 Odgovoriše: "Dat ćemo ti ih rado." I razastrše plašt, i svaki je bacao na njega svoje zaplijenjene prstenove.

26 Težina zlatnih prstenova, što ih je bio izmolio, iznosila je tisuću i sedam stotina šekela zlata, osim mjesečica, naušnica i skrletnih haljina, što su ih bili nosili kraljevi midjanski, i osim lančića, što su bili oko vrata deva njihovih.

27 Gideon dade napraviti od toga efod i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom gradu, Ali svi Izraeli stadoše činiti tamo preljubu za njim. Tako je to bilo Gideonu i kući njegovoj zamka,

28 Midjanci su bili od Izraelaca tako poniženi, da više nijesu dizali svoje glave, i zemlja je bila mirna četrdeset godina, dokle je živio Gideon.

29 Jerubaal, sin Joašov, otide i stanovao je u svojoj kući.

30 Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova; jer je imao mnogo žena.

31 I njegova inoča u Šekemu rodi mu sina, kojemu dade ime Abimelek.

32 Gideon, sin Joašov, umrije u visokoj starosti. Pokopaše ga u grobu oca njegova Joaša u Ofri.

33 Kad umrije Gideon, opet sinovi Izraelovi stadoše činiti preljubu za baalima i postaviše sebi Baal-Berita za boga.

34 Sinovi Izraelovi nijesu više pomišljali na Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

35 I nijesu iskazivali zahvalnosti kući Jerubaala Gideona za sva dobročinstva, što ih je on bio učinio Izraelu.


Suci (Šarić)