Suci (Šarić)/Glava 6.

← Glava 5.

Suci (Šarić)

Glava 7. →

¹ Kad su sinovi Izraelovi opet činili, što se Gospodu nije dopadalo, dade ih Gospod u ruke Midjancima za sedam godina.

² Teška je bila ruka Midjanaca nad Izraelom. Sinovi Izraelovi bježali su ispred Midjanaca u gorske jame, pećine i utvrde.

³ I kad bi Izraelci posijali, dolazili su Midjanci Amalečani i sinovi Istoka i udarili na njih.

⁴ Oni bi se utaborili proti njima i poželi bi rod zemlje sve do Gaze. I nijesu ostavljali hrane za Izraelce, ni ovce ni vola ni magarca.

⁵ Jer su dolazili sa stadima svojim i sa šatorima svojim. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja njima ni devama njihovim. Dolazili su u zemlju, da je opustoše.

⁶ Izrael je bio od Midjanaca ljuto potlačen. I zavapili su sinovi Izraelovi Gospodu.

⁷ Kad zavapiše sinovi Izraelovi Gospodu za pomoć proti Midjancima,

⁸ Posla Gospod sinovima Izraelovim proroka, koji im navijesti: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kuće sužanjstva.

⁹ Ja sam vas izbavio iz ruku Egipćana i svih vaših tlačitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam zemlju njihovu.

¹⁰ Ja sam vam zapovjedio: "Ja sam Gospod, Bog vaš. Ne štujte bogova Amoreja, u kojih zemlji stanujete! Ali vi ne poslušaste glasa mojega."

¹¹ Tada dođe Anđeo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja Joaša, a sin je njegov Gideon mlatio pšenicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca.

¹² Njemu se prikaza Anđeo Gospodnji i reče mu: "Gospod je s tobom, hrabri junače!"

¹³ Gideon mu odgovori: "Molim, gospodaru moj! Kad je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo? Gdje su sva čudesa njegova, što su nam ih pripovijedali oci naši, kad su govorili: "Gospod nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospod i predao nas u ruke Midjancima.":

¹⁴ Gospod se okrenu k njemu i reče: "Idi u toj snazi svojoj i izbavi Izraela iz ruku Midjanaca! Ja te šaljem."

¹⁵ A on mu reče: "Oprosti, gospodaru moj! Čim ću izbaviti Izraela? Eto, rod je moj najmanji u plemenu Manasehovu, a ja sam posljednji u obitelji svojoj."

¹⁶ Gospod mu reče: "Jer sam ja s tobom, pobit ćeš Midjance kao jednoga čovjeka."

¹⁷ On mu reče: "Ako sam našao milost u očima tvojim, daj mi znak, da si to ti, koji govori s menom!

¹⁸ Pa ne idi odavde, dok se ja ne vratim k tebi i donesem ti dar svoj i stavim preda te." On odgovori: "Čekat ću, dok se vratiš."

¹⁹ Tada otide Gideon i zgotovi jare, nadalje jednu efu brašna za nekvasne kruhove. Meso metnu u košaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega.

²⁰ A Anđeo Božji reče mu "Uzmi to meso i te kruhove nekvasne, metni ih na onu hridinu i juhu izlij na to! On učini tako.

²¹ I Anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa, što ga je imao u ruci, d dotače se mesa i kruhova nekvasnih. Tada se podiže oganj iz hridine i spali meso i hljebove nekvasne. A Anđeo Gospodnji iščeznu ispred očiju njegovih.

²² Tada vidje Gideon, da je to bio Anđeo Gospodnji. "Jao, Gospode svemogući", povika Gideon, vidio sam Anđela Gospodnjega licem k licu!"

²³ A Gospod mu odgovori: "Mir neka je s tobom! Ne boj se! Nećeš umrijeti.":

²⁴ Gideon napravi ondje žrtvenik Gospodu i nazva ga "Gospod je mir". Do današnjega dana stoji on još u Ofri, koja pripada Abiezrejima.

²⁵ One noći zapovjedi mu Gospod: "Uzmi junca oca svojega, naime drugoga junca od sedam godina, sruši žrtvenik baalov oca svojega i sasijeci lug pokraj njega!

²⁶ Onda podigni Gospodu, Bogu svojemu, žrtvenik visoko gore na hridini u tvrđi i uzmi drugoga junca i žrtvuj ga kao žrtvu paljenicu drvima onoga luga, što ga imaš sasjeći!"

²⁷ Tada uze Gideon deset ljudi između sluga svojih i učini, kako mu je bio zapovjedio Gospod. A jer se je bojao svoje obitelji i ljudi onoga grada, da to izvede danju, učini noću.

²⁸ Kad ljudi onoga grada sutradan rano ustadoše, a to srušen žrtvenik baalov i lug pokraj njega sasječen. A junac drugi bio je žrtvovan kao žrtva paljenica na žrtveniku novo podignutom.

²⁹ Pitali su jedan drugoga: Tko je to učinio?" Kad su tražili i raspitivali, rekoše im: "Gideon, sin Joašov, to je učinio."

³⁰ Tada rekoše ljudi onoga grada Joašu: "Izvedi sina svojega! On mora umrijeti, jer je srušio žrtvenik baalov i sasjekao lug pokraj njega."

³¹ A Joaš odgovori svima, koji su stajali kod njega: "Hoćete Id se boriti za baala? Hoćete li mu doći u pomoć? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je srušio žrtvenik!"

³² Zato mu onoga dana dadoše ime Jerubaal, to jest "baal neka se bori proti njemu", jer mu je srušio žrtvenik.

³³ I kad se svi Midjanci i Amalečani uz sinove Istoka sastadoše i prešavši preko Jordana u ravnici se jezreelskoj utaboriše,

³⁴ Dođe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezreji pođoše za pozivom njegovim.

³⁵ Posla glasnike po svemu plemenu Manasehovu, pa se i oni skupiše oko njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo I ovi izađoše pred njih.

³⁶ I Gideon upravi Bogu molitvu: "Ako ćeš ti doista izbaviti mojom rukom Izraela, kao što si obećao,

³⁷ Evo, ja ću metnuti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho, onda ću znati, da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao."

³⁸ I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i runo iscijedi, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode.

³⁹ Tada zamoli Gideon Boga: "Ne gnjevi se na me, ako progovorim još jednom! Daj mi da još samo ovaj put učinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!"

⁴⁰ I Bog učini tako onu noć. Samo je runo ostalo suho, a Po svoj zemlji bila je rosa.

← Glava 5.

Suci (Šarić)

Glava 7. →