Suci (Šarić)/Glava 11.
| Suci (Šarić) |
1 Jeftaha iz Gileada bio je jak junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac Jeftahin.
2 Kad žena Gileadova rodi njemu sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jeftahu i rekoše mu: "Ne možeš biti baštinik u obitelji našoj, jer si sin tuđe žene."
3 Tada pobježe Jeftaha od braće svoje i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jeftahe ljudi bez imovine i pođoše s njim plijeniti.
4 I kad se poslije nekoga vremena sinovi Amonovi zaratiše sa sinovima Izraelovim,
5 I sinovi Amonovi pođoše u boj proti Izraelu, otidoše starješine gileadske da dovedu Jeftahu iz zemlje Toba.
6 Oni zamoliše Jeftahu: "Dođi i budi nam voda! Mi hoćemo da vojujemo proti sinovima Amonovim."
7 A Jeftaha odgovori starješinama gileadskim: "Nijeste li me mrzili i otjerali iz kuće oca mojega? Zašto sad dolazite k meni, kad ste u nevolji?"
8 Starješine gileadske odgovoriše Jeftahi: "Zato sad dođosmo opet k tebi: "Ako pođeš s nama i budeš vojevao proti sinovima Amonovim, bit ćeš poglavar nama, svima građanima gileadskim."
9 Tada upita Jeftaha starješine gileadske: "Ako me odvedete, da se borim proti sinovima Amonovim, i ako mi ih preda Gospod, hoću li vam tada biti poglavar?"
10 Starješine gileadske odgovoriše Jeftahi: "Gospod je svjedok po čuvenju među nama, da ćemo tako raditi, kako si zahtijevao."
11 Tako otide Jeftaha sa starješinama gileadskim. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jeftaha prinese sve svoje želje Gospodu u Mispi.
12 Potom posla Jeftaha glasnike kralju sinova Amonovih i poruči: "Što hoćeš ti od mene, te ideš proti meni, da vojuješ sa zemljom mojom 'l"
13 Kralj sinova Amonovih odgovori glasnicima Jeftahovim: "Izrael je uzeo moju zemlju, kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag s mirom!"
14 Ali Jeftaha posla opet glasnike kralju sinova Amonovih,
15 I poruči mu: "Ovako veli Jeftaha: "Izrael nije uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova Amonovih.
16 Kad su sinovi Izraelovi izašli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,
17 Tada je poslao Izrael glasnike kralju edomskomu s molbom: "Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne posluša. I kralju moapskomu poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izraelovi u Kadešu,
18 Zaputiše tada preko pustinje, zaobiđoše zemlju edomsku i zemlju moapsku i dođoše u zemlju istočno od zemlje moapske.
19 Nato poslaše sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju hešbonskomu, i poruči mu Izrael: "Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta.
20 Ali Sihon ne povjerova prolazu sinova Izraelovih kroz područje njegovo. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu, i on se je borio proti Izraelu.
21 Ali Gospod, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom njegovom u ruke sinovima Izraelovim, koji ih pobijediše. Tako zadobi Izrael svu zemlju Amoreja, koji su prebivali u onoj zemlji,
22 I osvoji svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23 A sada, kada je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amoreje zbog naroda svojega Izraela, hoćeš ti da ga odagnaš?
24 Zar nije istina, koga bog tvoj Kemoš progna, u posjed njegov onda ti stupiš? Koga dakle Gospod, Bog naš, progna zbog nas, u posjed njegov onda mi stupimo.
25 Ili si ti pođem jači od kralja moapskoga Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima?
26 Kad je Izrael boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima, što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih nijeste u to vrijeme natrag osvojili?
27 Ja ti ne učinih ništa na žao, nego ti meni činiš krivo, kad ratuješ s menom. Gospod, sudac, danas će suditi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih."
28 Ali Kralj sinova Amonovih ne posluša riječi, što mu ih poruči Jeftaha.
29 Tada siđe duh Gospodnji na Jeftahu, i on prođe kroz Gilead i Manaseh. Nato pođe u Mispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podiže se proti sinovima Amonovim.
30 A Jeftaha učini Gospodu ovaj zavjet: "Ako sinove Amonove predaš posve u moje ruke,
31 Onda ima onaj, koji mi iz vrata kuće moje dođe u susret, ako se vratim kući pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu."
32 I tako pođe Jeftaha proti sinovima Amonovim, da se bije s njima, i Gospod mu ih posve predade u ruke.
33 On ih silno porazi od Aroera do u okolinu Minita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramima. Tako su bili sinovi Amonovi poniženi pred sinovima Izraelovim.
34 A kad se vraćao Jeftaha kući svojoj u Mispu, izađe mu u susret kći njegova s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina Ni kćeri.
35 Kad je ugleda, razdrije haljine svoje i povika: "Jao, kćeri moja! Ti me snizuješ duboko! Jest, ti si, koja me baca u nesreću. Ja sam učinio zavjet Gospodu i ne mogu ga poreći."
36 Ona mu reče: "Oče moj, kad si učinio zavjet Gospodu, izvrši na meni, što si zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se osvetiš neprijateljima svojim, sinovima Amonovim."
37 Onda zamoli oca svojega: "Neka bi mi se dopustilo ovo: "Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama svoje djevojaštvo oplakati."
38 On joj odgovori: "Otidi!" I pusti je na dva mjeseca. I ona otide sa svojim prijateljicama, i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo.
39 A poslije dva mjeseca vrati se k ocu svojemu, i on izvrši na njoj zavjet svoj, što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka otada je običaj u Izraelu,
40 Da svake godine izlaze kćeri Izraelove, da plaću za kćerju Jeftahe iz Gileada, četiri dana u godini.
| Suci (Šarić) |