Ova stranica nije ispravljena
Vladimir Nazor: Priče s ostrva, iz grada i sa planine
— Svaka je naša lađa komadić Chioggie, — klicao je Gabbiano. A majka me zagrli: — Je li, htio si zbilja otići? — Što si nam donio iz Mletaka? — šalile se sestre. Meni istom sada sinu. Grč, što sam ga u lađi osjećao u grlu, razveza mi se tek sada u plač. I dok je lađa jurila ravno prema pučini, a moji je neko vrijeme gledali, ja nisam znao, plačem li od toga, što me onako prevariše, ili od radosti, što ostadoh u luci.
56