Stranica:Vladimir Nazor - Priče s ostrva, iz grada i sa planine.pdf/28

Ova stranica je ispravljena

IV.

Onog istog dana bacih »Biblijske pripovijesti« u šikaru ispod puta, što je vodio u luku, i rekoh ocu, da ne ću više u školu. Otac nije mnogo mario za to moje školovanje, ali nije htio, da se na takav način raskrstim sa župnikom.

Majka se također opre. Ja moradoh u školu.

Nađoh se iznova pred župnikom.

Tog smo puta imali za lekciju prelazak Izraela preko Crvenog mora.

Ja sam dobro znao, kako je Mojsije odveo narod iz zemlje egipatske. Kao da sam vidio, kako Prorok diže štap i pruža ruku svoju na more, a more se uzbi vjetrom sa istoka, i ono se osuši, i onda rastupi. Sinovi Izraelovi idu posred mora po suhome, i voda im stoji kao zid s lijeve i s desne strane. A Egipćani ih tjeraju. Stoji gužva kola i konja Faraunovih, dok konjici mašu u kopljima. Mojsije, ogrnut plaštem, s roščićima na glavi i sa štapićem u ruci, diže opet desnicu. Voda se vraća. Valovi se propinju. Čitava se vojska Faraunova guši i davi u pjeni...

Sve sam to znao, ali sam ovog puta također znao, da ne smijem tako pričati, jer bi mi onaj čovjek kazao, da Mojsije nije bio nikakav čarobnjak, kao mađioničar Merlin, i da ja opet sve kvarim i iznakazujem, da pričam kao poganin.

I kad mi on reče: — Kazuj lekciju! — ja ustadoh, ali ne otvorih usta.

— No, dakle!

— Ne znam. Nemam knjige.

— Kako to? Što je s njome?

Pogledah ga ravno u oči. Osjećao sam takvu mržnju, da svratih pogled drugamo.

— Reci!

— Bacio sam je u dolac.

— A tako! Pruži ruku.

Ja sam bio gotov da mu prkosim, da mu se oprem svom snagom, da se otvoreno pobunim. Nisam ni mislio, da bih mogao biti udaren, ali sam bio tako naviknut gledati, gdje se nuđa dlan na prvi učiteljev mig, da se sav smetoh, a ruka mi se sama mehanički pruži.

Šiba zviždnu, i udarac padne.

Bol je bio tako ljut, da mi prođe svim žilama. Sve se u meni ukočilo, dok mi srce poče snažno lupati.

— Drugu!

I drugi je dlan bio pružen, ali sam lakat držao uz prsa.

— Ne! — rekoh.

— Hitro! — grmnu on, ali ja ne poslušah.

Kao da je vidio na mom licu, da ću se doskora pobuniti, pa me htjede preteći. Digne šibu; zamahnu, ali ne omjeri valjano udarac.

Kraj šibe udari me po obrazu, te lupnu o klupu.

Meni s smrači pred očima.