Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/89

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

da radi. Sa svojih 4000 ljudi stao harati po Kninskom polju: palio usjeve, tamanio vino- grade, rusio kuce i seliSta po pitomom polju. Najzad se ipak rijeSio, da ce jurisati na strmo brdo Spas, na kojem se je kocila ponosita tvrdinja. Opasao brdo sa svih strana, a onda se stao uzpinjati na nj. No losa mu sreca bila : hrabre vojnike njegove odbijala jos hrabrija posada. Cinilo se banu, da grad ne brane obidni, slabi Ijudi, nego »bijesni lavovic, a na 6elu im lavica Vladislava. Tako se borba pred Kninom otegla; nitko nije mogao ni slutiti, kako ce se svrSiti ni kada.

U to se kneginja predomislila. Ban ne moze uzeti Knina juriSem, ali vojska njegova moze ga tako opasati, da ga na posljedku prinudi gladom na predaju. To je napokon Vladislavu i sklonilo, te se je stala s banom pogadjati. Ona ce poslati ravno pred kralja svoga zasebnoga poslanika, koji ce se u ime njezino i sina joj Ivana kralju pokloniti i obecati, da ce ona vazda biti vjerna kletvenica svete krune, a po torn ce kralju predati Knin i druge gradove, kojih mu treba, da osigura svoju vlast u Hrvata. Ban na to pri- volio, i srecan, sto se je sve lijepo udesilo, poSao s vojskom svojom izpod grada Knina. Vec 11. listopada znalo se u Mletcima, da je ban Nikola ostavio hrvatsku zemlju. Ban Nikola digao podsadu Knina, a kneginja poslala na to svoga poslanika pred kralja. Taj je bio doduSe vrlo kivan na rod Nelipicev poradi trajne nevjere pokojnoga kneza, ali na posljedku ne htjede se oglusiti molbe one, koja se bijase utekla njegovu prijestolju, pak je milostivo primio njezina poslanika. A ovaj stao u nazo6nosti mnogih bana (velikasa) govoriti kralju ovako: »Preblagi gospodine i kralju! Vladislava i 6edo joj Ivan, koji me pred Vas poslase, sklopljenih ruku i klececi na koljenima iznicuju VaSemu Velicanstvu sasvim sebe i sva svoja imanja. Oni Vam predaju svoja polja, svoje varosi i sve svoje tvrdinje, a na zapovijed Vasega VeliCanstva i sve drugo, sto bi kra- Ijevska milost htjela primiti«. Kralju, koji je i onako tezio, da sve tvrde gradove u Hrvatskoj skupi pod svoju vlast, u dobar cas dodje ta ponuda, te on sve prihvati, 6me ga bijase poslanik kneginje Vladislave zanudio. Privoli pa6e, da i sama Vladislava sa sinom svojim dodje na njegov dvor, gdje ce se onda sve potanko utanaditi. No u to se bijahu prilike u Hrvatskoj opet promijenile. Tek sto bija§e mletacka obcina zacula, da je Vladislava spremna pokoriti se kralju, i da je ban Nikola otiSao izpod Knina, napese sve svoje sile, da to zaprijede. Vec 11. listopada poruCivahu Mletcani kneginji i njezinoj braci Kurjakovicima, neka niposto ne predadu Knina u kraljevske ruke; a onda stadoSe raditi, da sve hrvatske knezove sloze u veliki savez, pace im obecaSe 11. studenoga svoju pomoc od 200 Ijudi, ako se odupru kralju. Do saveza ne dodje ipak, jer se hrvatski knezovi ne mogoSe sporazumjeti ni pogoditi; ali kneginja Vladislava, uzdajuci se u pomoc mletacke obcine i hrvatskih knezova odluci, da ne ce poci pred kralja niti mu predati grada Knina. I tako ostade sve pri starom kao i prije provale bana Nikole. Ban Nikola bijase se medjutim vratio s vojskom svojom u Slavoniju, gdje je nastavio uredjivati financijalne prilike. U prvoj polovici studenoga 1344. sazove on sabor citavoga plemstva slavonskoga (universorum nobilium regni Sclavonic nobiscum existen- cium) u grad Zagreb. Na tom saboru utanaci uz ino na samo Martinje (11. studenoga) znameniti najamni ugovor s gradackim (zagrebadkim) gradjanom Jakovom, sinom Ulfar- dovim, po kojem je njemu i njegovim drugovima (Nikoli, sinu Pavlovu, i Cvetku, sinu Stavljenovu, gradjanima koprivnickima, zatim magistrima Rataelu i Mihajlu, bratu rete- noga Nikole) dao na godinu dana u zakup zagrebadku kovnicu banskih novaca zajedno s dobiti banske komore, kao i sve druge dace izmedju Urave i Save. Za kovnicu i dobit komore placat ce godiSnju zakupninu od 300 maraka (u mjesecnim obrocima po 25 maraka) ; a za ostale poreze i dace (collecciones marturinarum cum banoschinis, nezethis et ponderibus in nostro banatu constitutas) davat ce opet godimice po 1350 maraka. Podjedno bi potanko odredjeno, kakve ce novce ti novdari (monetarii) kovati, kakva