Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/85

čitave Slavonije u Križevce, pak ondje u nazocnosti velikasa i plemica ustanovi 8. kolo- voza, da se odsad pobira tridesetina kao nekad samo od one robe, koja se iz Njemacke ili Italije uvaza u Slavoniju. Bit ce, da se je na torn saboru vijedalo i o drugim poslo- vima, ali to nije zabiljezeno. Uredjujuci prilike Slavonije naiSao ban Nikola na odpor Tako mu se uzprotiviSe sinovi pokojnoga bana Mikca, koji mu ne htjedo§e predati nekih posjedovanja iza svoga otca, pa6e ni ono, sto je pokojnik uzivao kao ban. Najvise mu se odupirahu ba§ braca Stjcpan i Akus, koji bijahu vitezovi na kraljevskom dvoru. Opreke se tako izostrise, da je napokon kralj zapovjedio palatinu Nikoli i magistru svojih tavernika, da pruce se stranke izmire. Dne 18. veljaSe 1344. utana6ena bi u ViSegradu nagoda. Sinovima Mik- 6evim ostadose neki posjedi, kao Hothkow i Gjurgjevac (Scenthgyurgh) u krizevadkoj zupaniji, koje bijase otac njihov primio u ime odstete za banovStinu i kunovinu, zatim Rakovec (Rakonuk), koji mu bijase sudom dopitan; nasuprot ustupiSe oni banu Nikoli svoju palacu na Gradcu kraj Zagreba, koja stajase tik do kraljeve palace, i kojoj je pripadao vinograd s ribnjakom. Ta je palaCa bila dodu§e porodiCna svojina Mikcevih sinova; ali posto su primili posjede, sto ih bijaSe otac njihov stekao kao ban, ustupise ju ipak novomu banu i njegovim potomcima Jedva se je smirila ta razmirica, sukobi se ban Nikola sa zagrebackim biskupom Jakovom od Placencije, jer je njegovoj Laskoj ulici (in vico Latinorum) u Zagrebu nametnuo neki novi namet, koji se je pobirao kod crkve sv. Antuna. Biskup medjutim potuzi se kralju, koji posebnim pismom zapovjedi banu, da ukine nepravedni namet. Ban Nikola na to poveljom od 13. travnja 1344., izdanom u Zagrebu, zadovolji kraljevu nalogu, opravdavajuci se, da je kao nevjeza bio od drugih na to napucen, te mu se je cinilo, da radi pravo. U toj izpravi spominje ban izrijekom, da je bansku cast primio »po milosti najuzvisenijega vladara gospodina Lju- devita« (cum nos ex gracia excellentissimi principis domini Ludovici . . . dignitatem ba- natus fuissemus adepti), i da je po narocitoj zapovijedi svoga kralja revno nastojao, da svakoga, a narocito svetu majku crkvu uzdrzi u njezinim pravima. Uredivsi financijalne prilike pregnuo ban Nikola, da uvede red i u novcarstvu Slavonije. No u to mu najednom stize poziv od kralja, da skupi vojsku i da provali s njom u Hrvatsku, ne bi li pokorio knezove Nelipice, Kurjakovice i Bribirce. Kralju naime Ljudevitu bijaSe 1343. poslo za rukom, te je svladao ustanak nezadovoljnih Sasa u Erdelju. Kad je zatim s vojskom svojom htio provaliti u susjednu Vlasku, da osveti ncdacu svoga otca od god. 1330., osvanu najednom pred njim vlaski vojvoda Aleksandar, nasljednik i mozda sin Bazaradov, pak prinesav mu darove prisegne mu zakletvu vjer- nosti i obeca. da ce odsad priznavati vrhovnu vlast ugarskoga kralja. Obodren tim srecnim uspjehom rijeSi se Ljudevit pokoriti sada i hrvatske knezove, te povratiti hrvatsku kraljevinu opet svomu vladanju. Cinilo se, da je za to odabrao najzgodnije vrijeme. (Provala bana Nikole u Hrvatsku god. 1344.) Mir izmedju kneza NeHpica i grada Sibenika nije dugo trajao. Bas u ono vrijeme, kad se je zgodila promjena na ugarskom prijestolju, uzbjesnio je rat ponovno, te je Sibenik osobito stradao od Ne- lipiceva sinovca Konstantina (Kostadina), gospodara nedobitnoga grada Klju^a. Uz Sibenik i Mletcane pristali su i opet Bribirski knezovi, pace isti surjaci Nelipicevi, knezovi Kurja- kovici u Krbavi. Na pocetku god. 1343. bio je knez Nelipic na vrhuncu svoje moci. Podlegli mu svi knezovi hrvatski, a Strepili pred njim mleta6ki gradovi u Dalmaciji. Surjak njegov Gregorije Kurjakovic nije vise mogao podnijeti sile njegove, pak je po§ao u Ugarsku i ondje primio sluzbu u kraljice majke Elizabete. Bribirski knezovi opet povjerili se posve Mletcima, pak zajedno s njima radili, da odole svemocnomu Nelipicu. Jo§ u rujnu 1342., kad je knez Konstantin od Kljufia prijetio Sibeniku, preporucivala je mletacka obcina taj grad knezovima Pavlu II. i Mladinu III., uzdajuci se u njihovu moc (de eorum potentia