Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/71

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

ustanovili. Mir bi medjutim utanacen tek 14. travnja 1337. Tada se sastadose u Skra- dinskom zatonu na brodu mletackoga admirala Giacomella Dandula zastupnici dalma- tinskih gradova, skradinski biskup, a nedvojbeno i zavadjeni knezovi. Sve pogodbe nijesu poznate; izvjestno je samo, da je knez Nelipic primio od Bribirskih knezova odstetu od nekih 5000 libara, a na to im je povratio njihovu Ostrovicu Hrvatskim knezovima bijase jamaSno dodijala premoc nametnika Nelipica. Ne samo Bribirski knezovi i Ugrinici od plemena Subica, nego i surjaci Nelipicevi, dosad vazda mu odani Kurjakovici, stadoSe snovati, kako da se otresu svoga nepozvanoga zastitnika. Ne nadajuci se ni malo pomoci od Mletaka, koji su jedino radili da podrze nesklad i neslogu u Hrvatskoj, sjetiSe se ponisteni protivnici Nelipicevi, da imade i kralja jo§ u zivotu. Godine 1338. opremi knez Gregorije Kurjakokic svoje poslanike kralju Karlu Robertu u Visegrad, a za njim se povedose i Bribirski knezovi, moleci ga milost i pomoc proti knezu Nelipicu. Mozda se nadahu, da ce kralj i opet saci s vojskom na jug, te ih osloboditi Nelipida, kako ih bijase nekad rijesio bana Mladina. Nema sumnje, da se je kralj Karlo spremao odazvati molbama i vapajima hrvatskih knezova. No prije je htio, da si osigura pobjedu, pak je s toga opremio vise pisama u Hrvatsku i Dalmaciju Jedno upravi iz Visegrada na zitelje grada Trogira, dosadanje saveznike Nelipiceve. U torn pismu od 7. ozujka 1338. pise kralj okako: »Karlo po Bozjoj milosti kralj Ugarske, i t. d. vjernim svojim upraviteljima, sudcima i c^itavoj obcini grada Trogira pozdrav i milost. Nijesmo imali niti nemamo najmanje dvojbe o vama, da ste na§emu veli(!;anstvu i svetoj kruni kraljevskoj bili vazda vjerni, a da ste to i sada, po§to je nase dobro za va§ pokoj i za va§e dobro, kao i obratno. S toga vas kao svoje vjerne sladko (dulciter) molimo, opominjemo i navodimo, da nasim odmetnicima kao i onima, koji nijesu nama pravedni, ne budete u prilog ni sklonoscu, ni savjetom ni pomocu, osobito pak da prema njima ne vrSite gostoprimstva (specialiter eisdem nulli hospita- litem facientes).« Jednako milo i sladko pisao je Karlo Robert jamacno i hrvatskim knezovima. No ta su pisma izgubljena ih zametnuta. Imade samo pismo, sto ga je malo zatim knez Gregorije Kurjakovic 9. travnja 1338. pisao Trogiranima kao popratnicu, kad im je po nalogu kraljevu poslao svoga covjeka, da im predade kraljevu poruku od 7. ozujka. U tom pismu hvali se knez Gregorije iz Bi§ca, kako je kralj lijepo docekao njegova poslanika, i sto mu je sve povjerio da izvrsi. »Zapovjedio mi je takodjer kralj, «  pi§e Gregorije, *da budem protektor i da sklonoscu radim u prilog sinovima i unucima nekadanjega bana Pavla, posto se oni zele sporazumiti s gore recenim gospodinom kraljem i milost njegovu zadobiti « Napokon mu javlja kralj, da se »bez ikakva odga- djanja zuri doci u primorske strane« (omni dilatione postposita ad partes maritimas properare). Vijest o dolazku kralja Karla Roberta u Hrvatsku jamacno je silno uzrujala i Mletke i kneza Nelipica, kao sto je obradovala ostale hrvatske knezove. No slicne se vijesti neprestano pronosile i potonjih godina, a Karla ipak ne bi nikad u primorju. Tako ostade knez Nelipic neograniceni gospodar Hrvatske sve do smrti kraljeve. Protiv- nici njegovi nasuprot nastojahu, da si sami pomognu i odrze u svojem vladanju. Bri- birski knezovi stadose se utjecati bosanskomu banu Stjepanu Kotromanicu i srbskomu kralju Stjepanu Du§anu Silnomu. Dne 17. kolovoza 1338. vjencao je u gradu Klisu trogirski biskup Lampredije bosanskoga kneza Vladislava, brata banu Stjepanu Kotro- manicu, Jelenom, sestrom kneza Mladina III.; mozda u isto vrijeme ozenio se je i sam Mladin III. sestrom srbskoga kralja Stjepana Dusana, po imenu Leljkom (Jelenom). Ali najviSe se odsad Bribirski knezovi pouzdavahu u Mletke, kojima se posve baci§e u okrilje, ogorceni na kralja, koji ih bijase opet ostavio na cjedilu. Narofiito knez Pavao II. priljubi se svom dusom mletackoj obcini, da se bar odrzi na ruSevinama nekadanje velike drzavine roda svoga. Pavao II. i njegovi sinovci primat ce od Mletaka pomoc