Čudno se je ponašao ban Mikac, kad je zagrebački biskup Ladislav de Kobol zajedno s kaptolom pregnuo nastojati, da se crkvi povrate imanja, koja joj bise za pri- ja§njih burnih vremena ugrabljena, i da joj se opet daje desetina, koja joj se je prestala placati. U toj borbi crkovnjaka sa svjetovnjacima, koja je dugo trajala, te se vise puta prometnula u krvavu bunu, pomagao je ban Mikac po kraljevu nalogu biskupa rije^ima i proglasima; ali je svojim zlim primjerom prednjacio drugima, ne davajuci sam desetine od svojih imanja i posjeda I upravo zato, §to je ban Mikac slabo djelom radio u prilog crkvi, otegla se je ta borba izmedju biskupa i njegovih duhovnih i svjetovnih podanika gotovo do smrti kralja Karla.
Vec 12. listopada 1327. bijaSe ban Mikac po kraljevu nalogu izdao proglas na narod, kojim zapovjedi placanje desetine i objasni nacin, kako da se daje. U uvodu svoga proglasa veli ban: »kraj ostalih nasih briga glavna je ta, i o njoj svaki dan promislja- vamo, da se poboznim cuvstvom dostojno pocituje pravovjerna vjera, sto zelimo ne samo i mi sami, nego nam je i od kraljeva vel'canstva jednako nalozeno; odatle bo moze procvasti vremenita sreca i na§a i onih, koji su nasoj brizi povjereni, ako kralja kraljeva zahvalnim poditanjem veli6amo; a doista tim cemo najvece §tovanje Bozje posvjedo^iti, ako dademo zakonitu desetinu, koju si je pridrzao svevi§nji stvoritelj kao priznanje svoje velevlasti, i koju je opet namijenio svecenicima, pak da istu uznastojimo povratiti sve- censtvu crkve zagrebaCke, kojemu ste ju vec kroz dugo vrijeme zanijekali.< Nadalje veli, da je zrelo promozgao stvar, pak s toga nalaze, da svi zupani (knezovi), plemici, sluzbe- nici i svakoga staleza Ijudi moraju davati crkvenu desetinu u naravi, naime desetinu od ovaca, jarica i pcelinjih kosnica, zatim desetinu od psenice, razi, zobi, jedma, proje i inoga zita u zitnicama i vina u klijetima, napokon jos desetinu od jednogodiSnjih svinja i odojaka, kad god ce ju od njih zatraziti biskup ili njegovi desetinari. O vremenu, kada se ima desetinjati, odredjuje ban, da se desetina od pSenice, razi, zobi i jeCma ima po- brati do osmice Stjepanja ili do 27. kolovoza, od proje i druge jesenske zetve do osmice Svesveta ili do sedmoga studenoga; a desetina vinska i od svinja do osmice Martinja (18, studenoga). Ozna6iv§i tako rokove za davanje desetine javlja ban, da je suglasno s biskupom ustanovio, da ce se onim plemicima, zupanima i kastelanima, koji bi na oznaCene rokove dali podpunu desetinu i uznastojali, da ju i njihovi podanici (kmetovi) podmire, za ulozeni za to trud i uslugu odpustiti sestnaesti dio od sabrane desetine; dok <5e od onih, koji ne bi u odredjeni rok Ui najkasnije do osmice svetoga Andrije pre- dali podpunu desetinu, taj §estnaesti dio desetine pripasti onomu, komu ce ban naloziti, da ju utjera. Joste svaki plemic, koji imade grad ili veca posjedovanja a ne podmiri duzne desetine petnaest dana iza Andrijina, kaznit ce se jos i globom od pet maraka; manji plemic globit ce se jednom markom, a gradjani i kunovnjaci polovicom marke. Dozvoljava takodjer biskupskim desetinarima, da smiju zahtijevati i zatezne kamate budi od ditave zanijekane desetine budi od zaostaloga dijela Napokon povjerava ban zupanu zagrebaSkomu i krizevaCkomu, da bdiju po Citavoj biskupiji, da se banska zapovijed toCno vr§i, i da budu desetinarima na ruku. Ako uzrade protivno ovoj naredbi, ne samo da ce biti liSeni iupanske casti, nego ce ih biskup takodjer kazniti crkvenim prokletstvom. Naredba banova, premda ju je sam kralj 10. travnja 1328. potvrdio, urodila je slabim plodom. Ustanove njezine bile su pretegotne, sve da ih je narod bio i spreman vr§iti. NaroCito je nezgodno bilo davanje desetine u prirodninama. Na to je ban Mikac 25. listopada 1328. izdao novi proglas na sve plemice, gradjane slobodnih gradova, kao i na ditavo stanovnidtvo biskupije zagrebaCke. U njem kaze, da premda bi mogao kao ban siliti narod na davanje desetine u naravi, nije ipak protivan tomu, da se moze i gotovim novcem odkupiti, poSto je sam biskup na to pristao. S toga odredjuje, da se mjesto desetine u prirodninama od pojedinih kupica pSenice, razi, je^ma, zobi, proje i sirka piati biSkupu do Martinja §est banskih dinara, kojih jedan vrijedi dvanaest malih
