ženitbe ne bi ništa. Prijestoljnim nasljednikom postade sada Ljudevit, koji se zajedno s mladjim bratom Andrijom zove hercegom. Baš za toga hercega Andriju stao se u to otac brinuti, da i njemu pribavi kakvo prijestolje i krunu.
Karlo Robert bijase prvorodjeni sin Karla Martella, najstarijega sina napuljskoga kralja Karla II. Kad je taj Karlo II. god. 1309. umro, patrilo je napuljsko prijestolje upravo njega; ali poSto je bio u Ugarskoj, a jo§ k tomu mlad i nemocan, namijeni rimska stolica napuljsku kraljevinu njegovu stricu Robertu, koji se je i zakraljio. Ona se je pri torn mogla pozvati i na oporuku pokojnoga kralja Karla II. od 16. ozujka 1308., kojom je pravo na napuljsko prijestolje dopitao svomu drugorodjenomu sinu Robertu, dok je svomu unuku Karlu Robertu po prvorodjencu Karlu Martellu ostavio tek go- to vih novaca. No Karlo Robert ipak ne smetnu s uma, da je on za pravo bastinik na- puljske drzave. Jedva §to se bijase malo ucvrstio na ugarskom prijestolju, stade misliti na svoju djedovinu. Nema sumnje, da je vec on snovao, kako bi skupio sve zemlje naokolo Jadranskoga mora, te svojoj porodici osigurao vladanje u toj prostranoj drzavi. U to ime zahtijevaSe jos god. 1317., da mu se predade bar vojvodina Salerno, koju je nekad otac njegov drzao. Ali zahtjev njegov bi tada odbijen. Nova mu nada sinu. kad je god. 1328. napuljskomu kralju Robertu umro jedini sin Karlo, herceg od Kalabrije, ostavivSi za sobom samo dvije kceri, Ivanu i Mariju. Robert je doduse imao jo§ dva brata, a svaki od njih po tri sina; no nedvojbeno je pravo Karla Roberta bilo prete i jace od svih drugih. S toga stade on sve odlucnije traziti, da mu se prizna nasljedstvo, pak da mu se privremeno predade vojvodina Salerno i gospo§tija Monte San Angelo. Me- djutim je kralj napuljski dosljedno i uztrajno odbijao sve njegove zahtjeve. To dodija na posljedku Karlu Robertu, te posla god. 1330. franjevca Ivana u Avignon k papi, zamo- livsi ga, da bi on posredovao. Ivan XXII. jedva to doCeka, jer je bio donekle ozlojedjen na kralja Roberta, gospodara Avignona i najmocnijega vladara u Italiji. Mrzila ga za- visnost od toga kralja, pak je rado prihvatio zgodu, da mu pokaze, kako je za pravo on vrhovni lenski gospodar u Napulju, i kako mu pristoji zapovijedati svomu kletveniku. No prije nego sto je papa ista uradio, malo da nije Karlo Robert zaglavio s Citavom poro- dicom svojom. Felicijan Zaha (Miha Madije zove ga Merz i Mericus), nekad palatin Matije Tren- cinskoga, a poslije jedan od najodanijih sluzbenika kraljevih, imao je mladu i krasnu kder Klaru, koja je bila dvorska gospojica kraljice Elizabete. Klara je vazda bila uz kraljicu, pak tako je i u proljecu 1330. boravila s kraljevskom porodicom u carobnim kraljevskim dvorima u Visegradu. Zgodilo se, da je bas tada doSao poljski kraljevic Kaiimir u pohode svojoj sestri, kraljici Elizabeti. Mladi kraljevic, inade vrlo nadaren, ali na zlu glasu poradi svoga Ijubakanja, zavolio Klaru. No kad mu ona Ijubavi ne uzvrati, on ju silom oskvrnu. Otac njezin uzplamti strasnim gnjeyom, te odlufii grozno osvetiti sramotu svoje kceri. Kraljevic Kazimir umakne osveti, pobjegavsi kuci u Poljsku; a na to odiuci Felicijan Zaha ubiti kraljicu, sestru njegovu, za koju se je govorilo, da je po- magala pustolovini svoga brata, poslavSi sirotu djevojku iz crkve u dvor po molitvenik ili dislo. Bilo je to 17. travnja 1330.; upravo u doba, kad je kraljevska porodica sjedila u blagovaoni za rudkom. Felicijan provali u dvoranu, naleti s madem na kraljicu i od- sijeie joj detiri prsta na desnoj ruci; kralj se obori na njega, ali bi takodjer ranjen na ruci. Sad 6e Felicijan ubiti i kraljeve sinove, Ljudevita i Andriju, ali im samo odsjekao neSto kosC; jer su pred njih stali njihovi odgojitelji Nikola Drugeth i Nikola Kneiic, koji dopadose tezkih rana. Teda negda podje dvorjaniku Ivanu Celenju za rukom, te obori bjesnoga Felicijana topuzinom na zemlju, na §to priskoCiSe sluge, te ga sasjekoSe na komade. Njegova uda bise izlozena u razliiitim gradovima; u Budimu pokazivahu glavu njegovu. Nesredni otac, koji bija5e pomihnitao poradi sramote kderine, platio je svoj zloCin smrcu ; no grozan i oduraa je bijes i promi§ljena okrutnost, kojom se je
