3. rujna 1326. pozvala na red krikoga kneza Fridrika, svoga gradjanina i podanika, §to se bijase pridruzio vojsci bana Mikca, te mu pomagao zborom i tvorom. Podjedno mu zaprijeti, da se viSe ne usudi slicno raditi. (Et ideo habemus sibi denotari, ut sibi caveat similia committere).
(Vladanje Karl a Roberta u Ugarskoj, 1321. — 1334.) Ne moze se gotovo ni pojmiti, zasto je Karlo Robert dopustio, da mu citava Dalmacija postane plijenom mletadke obdine. Nagadja se, da se nije usudio borbe zapodeti, jer nije imao brodovlja, da se ogleda s himbenim prijateljem; zatim da se nije htio zavaditi do kraja s Mletcima. da mu ne smetaju u napuljskim poslovima.
Karlo je medjutim i nakon smrti Matije Trencinskoga jo§ neko vrijeme imao pune ruke posla, dok je Ugarsku posve smirio. Godine 1324. pobunili se erdeljski Sasi pod svojim grofom Henningom. Tek oko godine 1327. bi§e svladani posljednji trzaji oligar- hije u Ugarskoj. Odsad je francuzki obrazovani kralj gledao, da poput svojih rodjaka u Francuzkoj posve predobije velika^e za se i za svoju porodicu Zasjenit ce ih sjajem kraljevskoga prijestolja i dvora, prredjivat ce sveCanosti i vitezke igre, a vjeme i odane velikaSe nagradjivat ce §to obilatije. Zapustiv dosadanje kraljevske dvore u Budimu sta- novase neko vrijeme najradije u TemeSvaru, gdje je sagradio kraljevsku pala^u. No bit ce, te je moCvarna okolica Temesvara slabo prijala zdravlju kraljicinu; s toga napokon izabere Karlo za svoju stolicu ViSegrad (Altus lapis ili Altum castrum). Na desnoj obali Dunava, vi§e Vaca, gdje no ta velika rijeka skrece sa zapada k sjeveni, uzdiie se brdo, kojega je vrh resila stara i dvrsta tvrdinja. Brdu na podanku sagradi Karlo veli- danstvenu pala6u, koja je imala 350 dvorana, te je svojim sjajem zaiaravala goste kra- Ijeve. Pokraj palaCe nizali su se u dugom redu duz rijedne obale sjajni stanovi drzavnih velikaSa, koji su se vec rado okupljali oko svoga kralja i gospodara. Kralj izabrao je medjutim Visegrad za svoju stolicu i zato, da bude blizi evrop- skomu zapadu, kamo ga je srce vuklo, i u kojega se je zgode rado uplitao zborom i tvorom. Tako je pomagao s vojskom Habsburga Fridrika Lijepoga, kad se je borio za prijestolje u Njemadkoj. No Karlo se je zanimao i za češke prilike, gdje je vladao kralj
