kneza Kurjaka, a njima se pridružio njihov šurjak, vojvoda i knez Nelipić, sin Jurja Isanova. Jamačno su se tada stali odupirati banu takodjer ban i knezovi bosinski, kao Stjepanici ili Hrvatinici u Doljnim krajevima, Mihovilovici u Lijevnu, i napokon jo§ nedorasli ban Stjepan Kotromanic. Tezko bilo Mladinu odolijevati tolikim protivnicima od Gvozda i otoka Krka do Neretve, i od gradova Spljeta, Sibenika i Trogira onamo sve do rijeke Drine. U velja(!:i 1317. trazio je ban od Trogirana pomoci za vojsku »proti sinovima Kurjaka i vojvodi Neliptcu* ; no da li je tu pomoc primio i sta je dalje radio, ne moze se razabrati iz dosad poznatih spomenika. Usred borbe s hrvatskim knezo- vima stigao banu poziv od kralja Karla Roberta, da ga pomaze u ratu sa srbskim kraljem Uro§em II. Milutinom. Mladin morao priskoditi svomu kralju, sve da i nije htio, jer mu je bilo proti srbskomu kralju braniti svoju banovinu Bosnu i svoga Sticenika, mladoga bosanskoga bana Stjepana Kotromanica. No dok je kralj god, 1319. sre<5no ratovao u Macvi i obnovio svoju vlast u toj banovini, 6ini se, da je i tu bana Mladina snaSla nedaca. U lipnju 1319. miri se on sa srbskim kraljem Uro§em Milutinom, kojemu je morao dati taoce, medju njima i rodjenoga brata svoga. Srbski kralj predaje tada te taoce Dubrovcanima, te ce ih oni drzati u svom gradu dotle, dok ban izpuni zadata obecanja. Ban se naime zavjerio, da ce kralju ne§to povratiti (restituit); §to, nije zabilje- zeno. Svakako je banu Mladinu u polovici 1319. bilo vrlo tijesno, te se s toga ne d;udimo, §to se je u svojoj nevolji izjadao papi Ivanu XXII., kad ga je zamolio, da bi njegovu sticeniku Stjepanu Kotromanicu, banu bosanskomu, dozvolio ozeniti se kcerju grofa Mein- harda od Ortenburga, premda mu je rodjakinja u cetvrtom stepenu Papa je to posla- nicom od 18. srpnja 1319. rado dozvolio, te je podjedno drugim pismom od istoga dana zarkim rijecima bana sokolio, da trijebi i dalje patarensko krivovjerje u Bosni. »Tada bo ces«, zakljucuje papa, »zaista moći biti dobitnikom svojih neprijatelja, ako se budeš trsio s Gospodnjega polja otjerati dušmane Kristova krsta.«
Mladin izašao iz borbe sa srbskim kraljem slabiji, nego što je prije bio. K tomu se skovala proti njemu i zavjera, kojoj je bio na 6elu potestat grada Sibenika, Kosa Ilijic sa svojom bracom Saracenom, Mihajlom i Ilijom, dosadanjim pouzdanicima bana Mladina. Zavjeri pristupise 1 neki hrvatski knezovi, izgledajuci tezko das, da zamijene Mladina na banskoj stolici. Urotnici smislise, da <5e banu oteti sva njegova imanja i dasti, te ga na posljedku i pogubiti. A da im lak§e zamisao podje za rukom, zatrazi§e pomoc u mletadkoga duzda Ivana Superancija, koji je jedva dodekao, da se uplete u prilike hrvatsko-dalmatinske. Mladin planuo te pregnuo, da razprsi zavjeru i kazni krivce. Odludio skuditi neharni Sibenik, te ga poniziti do obicne varosi hrvatske. A mogao je to punim pravom udiniti, jer Sibenik nije bio od starine poveljena obcina dalmatinska, nego hrvatski grad (poput Skradina), koji je tek miloscu nekih kraljeva i knezova Bribirskih do§ao do vecega ugled?, tako da se je mogao takmiti s dalmatinskim obcinama. Najprije zarobi kolovodju Kosu Ilijica i baci ga u tamnicu, gdje je poslije i poginuo; a onda u srpnju 1319. dodje s vojskom pred neharni grad. Gradjani mu na zahtjev predadoSe sve Ilijice, bracu Sara- cena, Mihajla i Iliju, koje dade pogubiti, a zatim zahtijevaSe, da mu se i grad predade na milost i nemilost. Sada Sibencani stadoSe vapiti za pomoc u Mletcima. Jednoga dana osvanu u banovu taboru mletadki gradjanin i plemic Marko Vitturi kao poslanik svoje obcine, pak ce toboze utanaditi mir izmedju ratujucih stranaka. PredlagaSe, neka Siben- dani obecaju, da ce banu izkazivati svu dast i priznavati sva njegova prava, kako su dinili za njegova otca i dosad za njega. No Mladin izjavi Marka Vitturiju, da njemu ne treba mletadkog posredovanja, da nije vile voljan primiti Sibenik pod starim pogodbama, nego da je odludio nezahvalni grad li§iti svih njegovih slobo^tina i privilegija, te ga posve pokoriti, da mu zitelji budu opet podanici kastela (castri Sibenici), kako su nekad bili. Odludne rijedi Mladinove silno uzrujaSe i MIetdane i Sibendane. Mletci se uzgoro- padiSe, kao da njima pristoji stititi autonomiju i slobodu dalmatinsko-hrvatskih obdina.
