prigodom magistar Nikola ne samo izgubio mnogo svojih rodjaka, nego i sam dopanuo rana.«
Ban je Ivan u to sve više sticao milost svoga kralja Karla Roberta. Pismom od 2. veljače 1321. iz Temešvara povjeri mu, da riješi spor izmedju zagrebačkoga kaptola i slobodne obćine Gradca tik Zagreba. Gradjani naime slobodne obćine bijahu zaveli dvije nove vrsti daca na svom trgu: dacu na morsku sol, koju prozvase solmierom ili starom, i dacu na zivez, koju nazvaSe filjarScina, te zahtijevahu obje dace i od poda- nika crkve zagreba6ke, premda je bas kaptolu pripadalo pravo pobirati pijacovinu na Gradcu. Da bi taj spor rijeSio, a i druge poslove svoje banovine uredio, sazove ban Ivan sabor ili spraviSce u grad Zagreb. Sabor ce se sastati za svetkovine sv. Stjepana kralja, prije 20. kolovoza.
Sabor se zaista sastao, a dodjose na nj svi plemici, sluzbenici kraljevskih gradova (castri iobagiones), i gradjani slobodnih obcina. Kad je ban Ivan pozvao pred sud pruce se stranke, podize se prvi notar obcine gradacke, po imenu Toma, te izjavi, da banu ne pristoji suditi obcini, jer imade kraljevsku povelju (zlatnu bullu), po kojoj gradjani obcine Gradca ne moraju odgovarati ni pred kojim drugim sudcem, nego samo pred kraljem. Ali ban ne znade Sale. Sporazumno s nazocnim plemicima izjavi, da ako i imade koje kraljevsko pismo, u kojem se ban Slavonije naro6ito ne spominje, to se ipak obcenitom klauzulom takova pisma ne krnji redovita jurisdikcija banova, posto je banija najuzvisenija cast u kraljevstvu Ungarije (cum in regno Ungarie excellentissima dignitas sit banatus). Medjutim banu ne pristoji samo redovita sudacka vlast (ordinaria iurisdiccio), nego mu je i posebnim kraljevskim pismom povjereno (iurisdiccio delegata), da izrece osudu u torn predmetu. Sada iznese opet notar Toma, da obcina imade takodjer kra- Ijevski privilegij, po kojem je vlastna uvadjati u svojem kotaru nove dace i nove namete, a tgj de privilegij podastrijeti saboru, samo neka mu se oznaci dan. Na odredjenom ro6i§tu izkaze se doista Toma kraljevskom poveljom, u kojoj su izbrojene sloboStine obcinske, ali se nigdje ne spominje, da bi smjela uvadjati nove namete, a najmanje solmieru i filjarscinu. Sada ban suglasno sa saborom osudi obcinu na gubitak parnice, te dohodak novih nameta dopita zagrebackomu kaptolu. Bilo je to 21. kolovoza, sutradan iza blagdana sv. Stjepana. Ban izabere jos dva pristava, kneza Nikolu, sina Stjepana Cupora iz Moslavine, zatim kneza Stjepana od Vinodola, da uvedu kaptol u njegovo pravo. Dok je ovako slavonski ban Ivan Babonic navracao svoju zemlju na stazu mira i reda, bilo je banovanje Mladina II. u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni kud i kamo burnije. Ta njemu bijase otac namro rat s mletackom obcinom radi Zadra, a nakon toga rata zaredase neprestane borbe, koje ne dado§e Mladinu ni odahnuti. Kako je Karlo Robert bio zabavljen bas 1312. u sjevernoj Ugarskoj , nije ni snivao o tom, da pomogne Zadru i banu Mladinu. No hoce li taj biti dosta jak, da odrzi najznamenitiju tecevinu svoga otca.? Ako podje Mladinu za rukom, te konacno oblada Zadrom, gdje ce onda biti kraj slavodobicu njegovu; ako pak izgubi Zadar, bit ce taj neuspjeh prvi udarac, koji ce s temelja potresti ponositu zgradu, §to no ju je podigao pokojni ban Pavao. Zalibog te su se u potonje vrijeme prilike znatno promijenile na stetu Hrvatske i bana Mladina. Mletafika obcina izmirila se s papom i pogodila radi Ferrare, te je tako naSla odu§ka na zapadu i mogla svu svoju paznju Svracati na iztok, narocito na grad Zadar, bez kojega joj ostade zatvorena izto6na polovica jadranskoga mora. No izmirenje Mletaka dojmilo se i Zadrana. Videci oni, kako je papa oprostio Mletcima i rijesio ih prokletstva i kako se opet slobodni Mletci spremaju na osudni udarac proti njihovu gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uzeSe snovati, kako bi se i oni s republikom izmirili. Dne 30. rujna i namah opet 3. listopada 1312. poslase duzdu dva pisma, u kojima veliCahu ime Bo^je, a na koncu o6itova§e, da bi se htjeli pogoditi s Mletcima, ali se boje odpraviti svoje poslanike. Na to im duzd Marin Georgije 17. listo-
