Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/36

vodom austrijskim i protukraljem njemafkim. U jeseni 1317. zapofie vojna. Najprije udari Karlo na tvrdi ViSegrad s desne strane Dunava, koji je svojim polozajem bio prvi bedem Matijina vladanja. Nakon pada ViSegrada stade zajedno sa svojim saveznikom Fridrikom podsjedati Komoran, koji iza odpora od vise tjedana takodjer osvoji (u listo- padu 1317.). Ali dalje u gore, u lavlju spilju Matijinu ne usudi se kralj provaliti, vec cekase na skoru smrt ostarjeloga protivnika svoga. Matija je u to gvozdenom snagom i najvecom bezobzirnoscu drzao svoje vladanje i podanike na okupu. Kad se je jednom neki privrzenik njegov odmetnuo od njega, ne samo da mu je zaplijenio imanje, nego mu je i zenu bacio u tamnicu, a sinovima njegovim dao je oci izvaditi. jo§ tri godine prkosio je Matija u svom tvrdom gnjezdu kralju Karlu. Nepobijedjen umre Matija 18. ozujka 1321. Poslije smrti njegove razpade se u tinji cas vlast njegova; vec u kolovozu 1321. izdavaSe Karlo Robert povelje u gradu Tren6inu, nedavno jos nedobitnoj stolid silnoga Matije, kojega se je uspomena duboko usjekla u pamet slovackomu puku. Pri- vrzenici Matijini bijahu se razbjegli na sve strane; Felicijan Zaha, palatin njegov, priznao Karla za svoga kralja i gospodara. Da Karlo Robert nije posljednjih godina udarao na Matiju Trencinskoga svom snagom svojom, bilo je zamasnih razloga. Godine 1317. bijaSe Karlu umrla prva zena Marija Katarina, kci poljskoga vojvode Kazimira, ne ostavivSi za sobom poroda. Mladi kralj, od- gojen na francuzku i sklon razkalaSenu zivotu, zaboravio na krunitbenu zavjeru, pak si izabrao Ijubovcu s dunavskoga otoka Cepela, preselio se u Temesvar (u prosincu 1317.), te provodio s njom vrijeme u zabavama i vitezkim igrama. Kako se je osjecao sigumiji na prijestolju, stao zanemarivati drzavne poslove, puStajuci velikasima, da opet zatiru puk i svecenstvo svojim zulumom. Vec tim ozlojedi svecenstvo, koje mu bijase poglavito pomoglo do prijestolja. No jo§ ga je jace povrijedilo, kad je posve zaboravio na svoja obecanja prigodom krunisanja, te i sam stao raditi na zator prelata, svojih najodlucnijih privrzenika. Nehajnost i pustopasnost mladoga kralja, kojemu je Ijubovca god. 1318. rodila kopilana Kolomana, potaknu prelate napokon, da si sami pomognu. S proljeca 1318. sastadose se u Koloci oba nadbiskupa i gotovo svi biskupi Ugarske i Slavonije (Augustin Kazotic zagrebacki, Juraj srijemski, Petar bosanski), te utanadce savez za medju- sobnu obranu. Uglavise jos, da ce crkvenim prokletstvom kazniti sve one, koji bi nametnuli kakove globe ili rabote crkvenim kmetovima ili posjedima. Napokon izabrase dva svoja Clana, pecuvskoga biskupa Ladislava i varadinskoga Ivanku, koji ce poci pred kralja, te ga pod prijetnjom crkvenoga prokletstva opomenuti, da se okani pustolovna zivota i da sabere drzavni sabor, kojega ne bijaSe vec osam godina sazvao, pak da se na saboru uredi zemlja i pomogne ugnjetenomu svecenstvu. Karlo posluSa opomene ugarskih i slavonskih prelata, te sazove sabor na RakoSko polje za prvoga srpnja 1318. Jos prije sabora bijase kralj osobito odlikovao zagrebackoga biskupa Augustina Kazotica, te njemu za volju potvrdio biskupiji njegovoj ditav niz starih privilegija i imanja. Nema sumnje, da je kralj obecao i ostalim crkvenim dostojanstve- nicima, da ce obzir uzeti na njihove opravdane tegobe i fiuvati prava njihova. Cini se medjutim, da Karlo ipak nije mogao ili htio svojih obecanja drzati, te su s toga na koncu godine gotovo zdvojni prelati poslali svoga druga, zagrebadkoga biskupa | Augustina Kazoti(*a, u Avignon, da u pape Ivana XXII. lijeka zatrazi. §ta je Augustin papi govorio, nije zabiljezeno; ali se znade, da je kralj poradi toga na nj Ijuto zamrzio, te od pape zahtijevao, da neharnika premjesti na drugu koju biskupiju izvan njegove driave. Zaludo je papa pismom od 1. listopada 1319. uvjeravao kralja, da je biskup Augustin o njemu vrlo dostojno i dedno govorio, i da su klevetnici Cestitoga biskupa nepravedno opadnuli: kralj nije Augustinu oprostio, pade mu nije dao vi§e ni imena spominjati u svojim po- veljama. Kraj takih prilika nije se ni Augustin usudio vratiti u svoju biskupiju; on je