Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/227

Ova stranica nije ispravljena

220 MARIJA I KARLO DRAČKI.

najludji svih otaca, zašto vodiš sobom sina u očitu smrt? Ako se ti ne bojiš smrti, koju ti svi proriču, pak ako ti nije stalo za sebe, smiluj se barem meni i ostavi mi tužnoj sina na utjehu. Ja ću inače razpletenih kosa poletiti u grad, pak čitav puk uzdišući i jadikujući moliti, da mi vrati sina, sto si mi ga oteo«. Kralja neugodno zateče jadikovka kraljičina, te ju poče moliti, da šuti. Ali ona ne da se smesti, nego udari u još zešće tužbe. Kralj plane, zaboravi na svoju čast, te udari rukom kraljicu po licu, pače joj za- prijeti, da će ju baciti u more, ako ne zašuti. Gorko raztužena i uvrijedjena kraljica ostavi kralja i zavuče se u samoću svojih odaja, da tamo izjada težku nevolju svoju. Velika bol kraljičina umekša na posljedku i kralja, te se okani misli, da bi sobom vodio sinčića Ladislava.

U to svanu i dan odlazka kraljeva iz Barlette (4. rujna Kraljica mu bijaše već oprostila nanesenu uvredu, te ga je kod polazka odpratila na morsku obalu. Prije ra- stanka još mu rece ovo: »Nisam vidjela čovjeka tvrdje glave od tebe, koji bi dobre volje hrlio u propast. Eto, ti odlaziš, a ja ću kraljevske haljine, kojima sam te prisutna slavila, namah skinuti, pak ću pripraviti crno odijelo za udovu. Vazda cu se bojati gla- snika, koji bi mi javio tvoju smrt«. Ali kralj nije vise slušao riječi kraljičine, niti je mario za uzdisaje njezine. Uzdajući se u svoje privrženike i nadajući se skoromu povratku povede sa sobom samo četiri galije s malom pratnjom. Od napuljskih velikaša podjoše s njim knez Alberico da Barbiano, Navarello Dentico i Jakov Scrovegna. U Napulju vladat će za njegova odsuća kraljica Margareta.

(Dolazak Karla Drackoga u Hrvatsku 12. rujna 1385. i krunisanje njegovo u Stolnom Biogradu 31. prosinca 1385). Poslije vožnje od osam dana doplovi Karlo Drački na hrvatsku obalu u Senj (12. rujna 1385). Tamo ga dočekaše njegovi prijatelji i odpratiše ga dalje u Zagreb, gdje ga je biskup Pavao »u obilju mnogih stvari blagodarnom gostoljubivosti primljena njegovao«. Zidine grada Zagreba nijesu bile krunjenome gostu nepoznate, ta on se je desio još pred petnaest godina medju njima kao herceg hrvatski. Sada je ovdje boravio kao izabrani kralj hrvatski, te su se oko njega u biskupovu gradu skupili velikaši i prijatelji sa svih strana hrvatskih, da vijećaju i pripravljaju za buduću krunitbu. Po narodu pustiše glase, da je kralj Karlo Drački došao osloboditi oba kraljevstva od vlade lakoumnih žena i silovitoga palatina Gorjanskoga. Tim mu utriješe put i u Ugarsku. Trebalo je medjutim i njegovim pri- vrženicima vremena, dok će svoje čete sabrati, a dotle je kralj boravio i dalje u gradu Zagrebu.

Na ugarskom dvoru u Budimu zavladao je u to strah i užas, Sto li će se sve iz- leci iz toga dogadjaja? Kraljica Elizabeta smisli sada svemu najprije tako doskočiti, da kćer svoju Mariju što prije vjenča sa prijašnjim zaručnikom njezinim Sigismundom, koji je jednako iz Požuna prijetio Višegradu i Budimu. Premda se je mlada Marija bila već predomislila, te se nečkala, da podje za nestašnoga i neljubljenoga Sigismunda, ipak dodje on u Budim, te se još prije 28. rujna 1385 njome oženi.* Ah joj on ne pomože, pače njemu samomu ne bi obstanka u Ugarskoj, jer su mu brojni protivnici zasjede či- nili. On zato bolan uteče u Češku, ostavivši svoju ženu nepredvidjenoj sudbini. Kad že- nitba kraljice Marije ne pomože, domisli se majka drugomu, da bi utišala nezadovoljne Ugre. Sporazumivši se sa svojim dosadanjim ljubimcem Nikolom Gorjanskim, skine ga 8. listopada kao narodu nepoćudna s palatinske časti i uzvisi na tu čast Nikolu Seča, jednoga od glavnih kolovodja čitavoga pokreta. Napokon sazove kraljica još i ugarski sabor za 8. studenoga u Budim, pozvavši u nj iz svake županije po četiri odličnija ple- mića. Sabor se sastao; izaslanici županija tužili se i izticali, da im se vrijedjaju »slobo-

  • Svečano poslanstvo, koje bijaše pošlo po orleanskoga vojvodu Ljudevita, stiglo je u prvoj polovici

rujna u Francuzku. Mladi vojvoda bijaše se već spremio na put i došao do Troyesa, kad mu l6. listopada stiže vijest, da je kraljica Marija pošla za Sigismunda.