svoj odlazak. Tako se zgodi, te se je Elizabeta god. 1876. vratila u Krakov. Ali sada stizavase nju i povjerenu joj drzavu jedna nevolja za drugom. Narod pak zamrzi Ijuto nju i njezinu ugarsku pratnju, svaljujuci uzrok svojim bijedama na njih. Bilo je jedne nedjelje 7. prosinca 1376. — iz kraljevskoga dvora razlijegase se glas lutnje i pijev Ijudskoga grla — kad najednom zamnije vika: »Eto ubijaju Ugre«. Poljaci i Ugri bijahu se zavadili poradi kola, natovarenih sijenom. Nastade strka. Starosta Jaszko Kmyta pohita na zapovijed kraljicinu, da povrati mir, kad na nj neki Ugrin odape strjelicu. Vidjevsi Poljaci, da im je poginuo zemljak, planu§e osvetom, pak navalise na Ugre, sijekuci ih bez obzira na stalez i rod Razboritiji Poljaci htjedose sjecu zaprije6iti, ali zaludo: vi§e od sto i sestdeset zrtava pogibe torn zgodom. Kraljica nastojase doduse, da povrijedjene Poljake smiri, te imenova sina poginuloga Kmyte, po imenu Petra, za starostu u L^czycu; all naskoro i sama uvidi, da joj nema vi§e obstanka u Poljskoj, pak nakon male dana ostavi Krakov i zemlju. Bijase joj tada 70 godina. Poslije dodje jos jednom na kratko vrijeme u Poljsku (1379.), ali vec 6. travnja 1380. sastavi u Budimu svoju oporuku, te umre jo§ iste godine. Nakon njezina odlazka raztroji kralj poljske zemlje i povjeri ih trima namjestnicima; god. 1380. pak ili na po6etku 1381. odijeli od poljske drzave zemlju Halic ili Crvenu Rusku, te ju pridruzi Ugarskoj, a upravu njezinu povjeri Petru Cudaru, dotadanjemu banu slavonskomu. No pored svih tih odredaba ne bi ipak vi§e mira u poljskoj drzavi sve do snnrti kraljeve.
(Ljudevit prema zapadnoj Evropi, naročito prema Italiji, 1356 - 1378). Dinastička politika, koja je Ljudevitu svedjer lebdila pred ocima, nije mu dopuStala nikad pravo mirovati. Da podigne sjaj svoje kuce i osigura buducnost svoje porodice, uplitao se je svagdje, samo da sto privrijedi S toga i nema njegovo djelovanje one potrebite dosljednosti; on svasta zapocinie, a malo kad sto do kraja dotjeruje, vec ili zapocete stvari u obce napusta ili ih vise puta odgadja. I Firentinac M. Villani kaze za nj, da lako i brzo plane (essendo naturalmente di subito movimento). Jedino dosljedno i s gvozdenom uztrajnoscu utire put k moci i slavi svoje porodice. Kako mu dinasticki interesi nalazu, on je sad u tijesnom prijateljstvu sa svojim tastom, njema6kim carem i ce§kim kraljem Karlom IV. Luksemburgom; malo zatim (1369.) ugovara velik savez na zator Ceskoga kraija, a dvije godine poslije (1371.) nudi opet svoju netom rodjenu kcer Mariju za suprugu kraljevicu Sigismundu, drugomu sinu svoga tasta a nedavnoga protivnika. Najvise medjutim, gotovo bez prestanka, zanimao se je Ljudevit za prilike u Italiji. I tu nije mogao zatajiti, da je porijetlom iz Italije, a potomak napuljskih Anzuvina. Na- ro^ito je s najvecom pozornoscu motrio, §ta se zgadja u Napulju, a §to u Mletcima. On se bijase dodu§e odrekao svojih prava na Napulj (1352.), zatim se bijase izmirio s Mlet- cima (1358.); no uza sve to ne pusti s vida ni jedne ni druge drzave. Kada su razbludnoj napuljskoj kraljici Ivani djeca redom umirala, zanimalo je Ljudevita silno, tko ce jednom biti bastinik napuljskoga prijestolja; za Mletke opet znao je suviSe dobro, da su mu tek od skrajnje nuzde ustupili Dalmaciju, te da jedva čekaju zgodu, da mu odmazde. S toga je on unatoc miru, utanacienom u Zadru, svedjer pomagao neprijatelje Mletaka, ne bi li tako tu mocnu republiku sasvim oslabio i zatro. U tom je poslu nepokolebivo stajao uza nj njegov stari saveznik, padovanski gospodar Franjo Carrara, Ijuti dusmanin Mletaka. Koji put pomagale su ga i druge talijanske obcine, narocito Firenza. Ali najviSe bija§e Ljudevitu stalo, da sasvim predobije papu, koji mu je mogao u velike koristiti u svakom pogledu, a osobito u Napulju.
Već od Inocentija VI. (1352 — 1362.) snovali su pape, kako bi se iz Avignona povratili u Rim, i tako oslobodili francuzkoga skrbništva. No pošto je velik die papinske drzave bio u stranim rukama, posla Inocentije u proljecu 1353. kardinala Egidija. Albor- noza u Italiju, da kao njegov legat i generalni vikar obnovi papinsku vlast. Taj zapo6e boj s pojedinim signorima, koji bijahu ugrabili dijelove papinske drzave. Ljudevit se
