Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/163

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

ćivati, tko je plemic starinom, a tko po povelji; njima je jama6no bilo svjetovati, kako da se zaokruze velike zupanije, sastavljene od starohrvatskih zupa, napokon gdje da se osnuju zupanijski stolovi (sudovi) i plemicki stolovi. Tk vi§e od pol stoljeca nije u Hrvatskoj na jugu Gvozda bilo pravoga reda ni zakona, ve<5 je narocito onamo od pada bana Mladina II. (1322.) bila preotela mah sila i samovolja knezova i drugih sile- dzija. Sad su starohrvatske knezevske porodice bile ili zatrte ili posve skucene, te se grijale, na suncu kraljevske milosti; sad je trebalo podici nize plemstvo, koje se nije didilo knezevskim naslovom, nego je izvodilo lozu od dvanaest starohrvatskih plemena, koja su nekad utanaiila nasljedni ugovor s prvim hrvatskim kraljem ugarske krvi, s kraljem Kolomanom.

Zabiljezene su nam dvije tri parnice, koje bise iznesene pred kraljicu EIi?:abetu u Zadru. Jednoga dana dodjoSe pred nju brojni plemici od plemena Lapcani, koji su drzali zemlju Karin, po imenu NaSman Petrovic, Jurislav Slavinic, Radoslav Martinic, Ivan Matic, Radoslav Ivanic, Mladin Gregoric, pak u ime svoje i c^itavoga plemena izjavise kraljici, kako imade opadnika, koji im zavide, te tvrde, da im ne pripada zemlja Karin, na kojoj stoje, jer nije njihova plemenita plemenStina. Medjutim recena je zemlja njihova bastina i plemenstina jos od kralja Dimitrije Zvonimira Taj je kralj naime svoju kcer Klaudiju udao za nekoga plemica od plemena Lap6ana, koji se je zvao Wnyka (Winicha), te mu je poklonio za miraz zemlju Karin. Pomenuti plemici od plemena Lapcani jesu izravni potomci Zvonimirova zeta, te su doslije bez ikake zapreke uzivali svoju djedovsku ba- stinu, te ih hije nijedan kralj smelao u njihovu posjedu. Ali eto digoSe se zavidni im opadnici tvrdeci, da oni nijesu potomci Zvonimirova zeta, jer je taj umro bez djece, te je njegovo imanje pripalo kralj u; s toga da zemlja Karin nikako njima ne pripada. Ple- mici sada mole kraljicu, da 6itavu stvar iztrazi, pak da im onda recenu zemlju iznova za sva vremena potvrdi kao njihovu pradjedovsku plemenStinu. Na tu molbu pozove kra- Ijica 24 jurata za potrazivanje kraljevskih prava i 12 jurata sudija, da pod prisegom izkazu pravu i cistu istinu. A ti zaista pod zakletvom na sveti kriz jednodusno izjaviSe, da su Nasman Petrovic i ostali plemici od plemena Lapcani potomci i nasljednici Zvo- nimirova zeta, pak da im po nasljednom pravu (titulo iuris hereditarii) pripada zemlja Karin, koju su jo§ od kralja Zvonimira sve bez ikakva prigovora od strane kraljeva i banova u mirno i ratno vrijeme neprijeporno uzivali, te ju i sada jo§ uzivaju. Dne 25. studenoga, drugi dan iza blagdana sv. Krsevana, opet je kraljica sa svojim barunima sudila sud u gradu Zadru. Uz nju je bio i knez cetinski Ivan Nelipic, gorljiv privrzenik kraljev i njezin, koji je nedavno po milosti kraljevoj postao zupanom u zupaniji Vrbaskoj i Sanskoj. Najednom podigose se proti knezu Ivanu Nelipicu neki Ivan i Lackov, sinovi Tvrdojevi, pak Tvrtko sin Jurja Grubica, te sasuse na kneza Nelipica ovu tezku obtuzbu: »Mi smo u zupaniji Cetini od djeda i pradjeda plemici, uzivasmo vazda sva plemicka prava, koja zapadaju plemice od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske (nobiles duodecim generationum regni Croatie), te smo imali i moramo imati plemen§tinu (ple- meniii posjed) u zupaniji Cetini. No knez Ivan nepravedno nas je iz nje izkljucio i izbacio, tako da smo sada, liseni neduzni po knezu Ivanu nasih prava, spali u skrajnje siro- mastvo, tako da moramo boraviti pod tudjim krovovima«. Cuvsi to knez Ivan odgovori: »Ivan Lackov i Tvrtko nijesu nikad imali niti imaju plemen§tine ili kakve baStine u Cetini, niti im je pripadao ili pripada koji dio ili porcija pomenute zupe, a niti sam ih iz nje izbacio; nasuprot ja sam odrzao i drzim citavu zupaniju Cetinu sa svim, §to joj pripada, po kraljevskoj darovnici*. Na to pokaza knez Ivan povelju kralja Andrije I. (II.), kojom je taj zupu Cetinu s Triljem god. 1210. darovao knezu Domaldu, praroditelju Nelipicevu. Ivan, Lackov i Tvrtko prigovorise, da su i oni imali drugu povelju kralja Andrije glede zupe Cetine, kojom je darovnicu, prikazanu po knezu Ivanu, poslije opozvao i ni§tetnom proglasio. Ali knez Ivan da ih je zarobio, te im oteo ta privilegija i pisma,