naputak, da se ne upuštaju ni u što, ako bi kraljica htjela štogod učniti »protiv slobode grada«. Jamacno je to kraljica i uradila, jer 3. prosinca salje trogirsko vijece svoga kneza pred kralja, da »popravi odluku izrečenu po gospodi barunima u stvari trogirske obćine«.
Elizabetu bijaše poslao kralj Ljudevit u Zadar, »da popravi stanje kraljevina Dalmacije i Hrvatske« (ad reformacionem status regnorum Dalmacie et Croatie), zatim »da iznese prava kraljevska« (nee non iurium nostrorum rega- lium extirpanda), i napokon >da dijeli pravdu svakomu, kojijetrazi« (ac cuilibet que- rulantipro exhibendaiustitia). Sasvim je naravno, da se je oko kraljice u Zadru zgrnulo sila svijeta iz svih krajeva Hr- vatske i Dalmacije, trazeci od nje svoje pravo. A kraljica je zaista drzala sud od vi§e dana redomice. Pomagali su ju pri- tom ne samo baruni, koji bi- jahu s njom do§li, nego i mnogi domaci plemici i veli- kasi, koji su poznavali prilike svoje domovine. Narocito se spominje,da sujoj bili u pomoc dvadeset i cetiri osidnika ili priseznika (iurati assessores), koje bijase kralj imenovao »za potrazivanje kraljevskih pra- va*, (pro exquirendis iuribus regalibus) , kao i dvanaest osidnika,koje bijase kralj na- mjestio »za sudjenje i vrsenje javne pravde u kraljevini Hr- vatskoj* (pro iudicatu et co- muni iustitia observanda in regno Croatie). Ti su osidnici ili priseznici, njih dvanaest, i dvadeset i cetiri — valjda po jedan i dva od dvanaest pra- f. starih plemena hrvatskih , '^ imali izloziti kraljici prilike prucih se stranaka, pak i prisegom (rotom) potvrditi istinitost svoga kazivanja. Medju inim bilo im je označivati medjaše posjeda kraljevskih, velikaskih, kao i plemenskiii obcina, zatim izvješ-
