Bosnu, jer se je u to bio upleo u poslove bugarske, gdje je jednako uslijed razdora u vladarskoj porodici nastojao utvrditi svoju vlast.
Negdje u proljecu 1365., ako ne i prije, umre bugarski car Aleksandar, posljednji znamenitiji vladar te drzave. Na samrti razdijeli carstvo medju svoja dva sina: jezgru driave sa prijestolnicom Trnovom, sa Silistrijom, Sofijom, Nikopoljem i Jambolom, kao i s Plovdinom (Plovdivom) i drugim oblastima na jugu Baikana ostavi svomu mladjemu sinu Ivanu SiSmanu III., sto mu ga je rodila neka lijepa zidovka; do(^im je starijemu sinu Ivanu Sracimiru, kojega je imao od svoje prve zene, kceri vlaskoga vojvode, nami- jenio tek zapadni die svoje drzave s gradom Vidinom (Bdinom), tako zvanu vidinsku oblast. Poradi te nepravedne diobe carstva zivjela sa braca vazda u zavadi. Nesiogu careva upotrebi^ najprije neki vlastelin Dobrotic u sjeveroiztoCnom dijelu drzave, u crno- morskom kraju Bugarske, te se odmetne i proglasi samosvojnim gospodarom svoje oblasti, koja se po njemu sve do danas zove DobruSom. No ni s te nesrece ne opame- tiSe se braca, vec nastaviSe medjusobne borbe. Tako dadoSe i kralju Ljudevitu povoda, da se uplete u bugarske poslove. Ta ugarski su se vladari još od god. 1270. zvali »kralji Bugarske.«
Ne zna se, što je Ljudevitu dalo uzroka, da se umiješa u bugarske prilike. Ljudevitov životopisac, arcidjakon Ivan de Kikullev, priča po prilici ovako: »Poslije toga je (Ljudevit) provalio u kraljevstvo Bulgariju s velikom vojskom. Zauzeo je varoš Vidin (Bodon) i pokorio si kraljevstvo; vladara pak te zemlje, po imenu Sracimira (Strachmerum), koji se je nazivao carem Bugarske, zarobio je i poslao u Ugarsku, gdje ga je držao neko vrijeme u častnoj uzi u gradu zagrebačkoga biskupa, koji se zove Gumnik
