svibnja 1358. od svojih rodjaka odkupio povelju kralja Andrije I. od god. 1210., kojom je taj kralj knezu Domaldu darovao zupu Cetinu s Triljem. I brat Ivana Nelipica, po imenu Kostadin (Konstantin) od Necvena, pojagmio se, da ste6e kraljevu milost; mozda ga je kralj vec tada namjestio za kastelana grada Skradina.
Čitava Hrvatska i Dalmacija bijahu pokorne svemožnomu kralju Ljudevitu. Na jugu je sezala vlast hrvatskoga bana do srednje Neretve, a i preko nje do granica Dubrov- nika; na iztoku bi bosanskomu kralju oteto citavo ZavrSje, naime zupe Dlamoc (GlamoC), Dlmno (Duvno) i naroCito Hlivno s tvrdim gradom Bistricom. Jo§ pol stoljeca poslije spominjahu se u Livnu, kako je ta zupa bila u vlasti kralja Ljudevita. Kad je naime god. 1400. bosanski kralj Stjepan Ostoja velikomu vojvodi bosanskomu Hrvoju Vukticu Hrvatinicu darovao zupu Hlivno (Lijevno) s gradom Bistricom, zapovjedi on trima svojim zupanima, »da poju u Hlivno, i da zberu vladanje k sebi osidnike plemenite Ijude, i ine vrste dobre Ijudi, koji bi se onde premineli, da ih pitaju do njih rote (pod prisegu), tko bi koje plemenScine od korena u Hlivanjskoj vrhovini i u zupi, po6ansi od Zavoda do vrhovine, §to pristoji gradu Bistrickomu, navlastito kada posla Lau§ (Ljudevit) kralj dvadeset i Cetiri rotu na moceh postaviti vsakoga u njih pravimi i nad 6im tko sta ondi u ono vreme, jer kralj Liu§ kralj vazda IjubljaSe pravdu s nasimi prvimi . . .« Ali i bosanski ban Stjepan Tvrtko, bratuced kraljeve supruge Elizabete, bijaSe od 1357. posve skuSen i potiSten, tako da su ga Dubrovcani smatrali vi§e za sluzbenika kraljeva (de mandato regali banus), nego za samosvojna vladara. Kraj takih prilika nije 6udo, da se je svemozni Ljudevit namah nakon utanacena mira s Mletcima stao spre- mati na rat sa Srbijom, i da se osveli za vjecite provale u Ma6vu, a i da ugodi papi, koji je svedjer vapio za krizarskim ratom na Srbe razkolnike i patarene u Bosni. Tk papa Inocentije bio je gotovo ogor6en, kad je ono Ljudevit u lipnju 1356. s vojskom, sabranom u Zagrebu za krizarski rat, udario na Mletke mjesto na Srbiju. Prilike za rat na Srbiju bijahu najpovoljnije, te se kralj moga§e nadati sjajnom, uspjehu. Car naime Stjepan Du§an Silni bijase u cas svoje smrti (20 prosinca 1355.) ostavio svomu nejakomu sinu Uro§u IV. ogromnu srbsku drzavu posve negotovu i nesje- dinjenu. Bijase tu razlicitih pokrajina, svaka sa svojim zasebnim tradicijama, koje su prekratko vrijeme bile pod jednim glavarom, a da bi se mogle osjecati kao jedna cje- lina. K tomu je Dusan zatro doduse u Srbiji staro vlasteosko plemstvo, ali je stvorio novo od drzavnih i dvorskih fiastnika, koje je bilo to pogibeljnije za jedinstvo drzavno, §to su pojedine porodice drzavnih namjestnika ugrabile svu vlast u razlicitim pokrajinama i oblastima. Tako se pojaviSe u Zeti Balsici, u jednom dijelu Huma Vojinovici, zatim u drugim oblastima VukaSin i UgljeSa Mrnjavcevici, Brankovici, Hrebeljanovici i drugi. Zgodno karakterise tadanje stanje Srbije byzantski Ijetopisac Chalkokondylas: »Od naj- moznijih velikaSa jedni su caru (UroSu), ako mu se i nijesu pokoravali kao svomu gospo- daru, pomagali kao svomu drugu i prijatelju, drugi prevoljeli su njegovu stricu Simeonu, dok su ostali, ne pristajuci ni za jednim ni za drugim, cuvali Sta su imali, 6ekajuci tko ce biti jaCi, pak da k njemu pristupe. I tako je bila buna na sve strane*. Rat sa Srbijom zapo6e kralj Ljudevit jos u jeseni 1358. Dne 6. listopada 1358. pi§e hrvatski ban Ivan (!!uz iz stolice svoje, grada Knina, mletaSkoj republici: »Po§to gospodin na§ kralj ugarski sada ratuje s kraljem ili carem RaSe ili Srbije, zelimo neko- liko brodova poslati po moru proti neprijateljima naSega kralja. S toga molimo gorljivo va§e prijateljstvo, neka izvoli vaSim galijama pisati, da ne bi naSim Ijudima, koji idu po moru, skodili ili im smetali, Jer nasi Ijudi ne ce nikomu stete nanositi, nego jedino duSma- nima na§ega kralja*. Rat se nastavio i slijedece godine, i to ne samo u juznom primorju, nego i u Podunavlju, gdje je jo§ od god. 1355. u Ma6vi banovao mladi, vrlo poduzetni i hrabri Nikola Gorjanski, suzbijajudi navale Srba na banovinu, kao i na Biograd i Go- lubac. Kako firentinski kroniciar M. Villani pripovijeda, dosao je u to vrijeme k banu
