Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/141

kornost za vremena kralju, kao i njegovim baštinicima i nasljednicima, i to pred kraljevim povjerenikom, koji će se odrediti. U znak pokornosti i podanictva placat ce obcina svake godine kralju pet stotina dukata dobre i pravedne tezine. Onih 2500 zlatnih perpera, §to ih je obcina godimice davala kralju raskomu (srbskomu), kao i onih pet stotina zlatnih perpera (dva perpera vrijede jednu forintu), sto ih placala bosanskomu banu, podaniku kraljevu, samo zato, da bude zasticena od njihova zadirkavanja (pro redimenda vexatione), kao i sve drugo, sto je dosad obiSavala davati, sve to obecaje obcina placati u buduce kralju i nje- govim nasljednicima, ako ce ih moci obraniti od navala re6ene gospode (a predictis do- minis impugnantibus). Svake godine pjevat ce se na 6ast kralju i njegovim nasljednicima u stolnoj crkvi dubrovackoj tri put svecani hvalospjevi (laudes). Obcina ce vazda rabiti kra- ljevu zastavu tako na kopnu kao i na svojim brodovima. Ako bi se zgodilo, te bi do§ao u grad kralj ili sin njegov, pak i sinovac njegov (Ivan) i koji drugi nasljednik, treba ga primiti s duznim pocastima, kako se pristoji za kraljevsko veli^anstvo, te mu na trosak obcine dati dva objeda i dvije vecere. Nadalje ako bi se zgodilo, te bi kralj o svom trosku podigao pomorsku vojsku, mora mu obcina na njegovih 30 galija opremiti i dati jednu, koja ce ostati u kraljevoj sluzbi, dokle potraje rat; ako bi pak kralj u boj pozvao brodovlje dalmatinskih gradova o troSku tih gradova (absque stipendio), onda ce mu dubrovacka obcina od 10 galija spremiti i dati jednu. Kralju pristoji pravo, da po volji odabere jedan ili drugi naCin mobilizacije. Nasuprot obecaje kralj sa svoje strane, da ce obcinu grada Dubrovnika i njezine gradjane braniti od svakoga, naro6ito pak od raskoga (srbskoga) kralja i bosanskoga bana, svoga podanika (fideli nostro). Posto nadalje obcina treba zgodna teritorija (za svoj razvoj), to joj kralj na molbu njezinih poslanika dariva za sva vremena neku nenaseljenu zemlju blizu mora na medjama njezina kotara, koja se prostire od Kurila do Stona. Kralj jo§ hoce, da uprava (vladanje) grada Dubrovnika i njegova kotara na cvrstom kopnu, gdje god i §to god sada drzi, ostane u vlasti gradjana, i da se obdrzavaju pri tom ustanove statuta, zakona i stari obicaji; onim pak, sto obcina drzi na moru, neka obcina upravlja, kako je to cinila za mletackoga vladanja. Kneza (comitem) ce si nadalje birati obcina izmedju kraljevih podanika (ex fidelibus regni nostri), a kralju pristoji pravo, da izabranika potvrdi. Knez ce uzivati placu, casti i prava, kao §to je bilo dosad obiCajno; duznosti ce pak iste vrSiti kao nekad za vladanja mletackoga, dakako uz savjet razboritih muzeva, koje ce veliko vijece obcine izabrati za njegove pomocnike i savjetnike. Kralj potvrdjuje obcini sav posjed, sto ga sada imade budi na kopnu budi na moru. Kada bi nadalje koji podanik kraljev imao kakvu parnicu ili pravni posao s Dubrov^aninom, ili obratno, ima se tuzitelj obratiti na sudiste obtuze- noga (actor teneatur sequi forum rei); samo ako bi se obje stranke nahodile u mjestu, gdje se je zgodio prekrSaj ili gdje je utanacen ugovor, neka im onda sudi sudac onoga mjesta. No te ustanove ne vrijede ni za priraorske gradove Dalmacije, kao ni za Hum, Bosnu i Zetu, posto s tima zemljama imade Dubrovnik zasebnih ugovora i obiSajnih usta- nova. Napokon priseci ce obcina i gradjani Dubrovnika, da ce kraljevi prijatelji biti i njihovi prijatelji, a kraljevi neprijatelji takodjer njihovi duSmani. Ako bi se koji kraj Dalmacije odmetnuo od kralja i njegovih nasljednika, te bi ga trebalo pokoriti pomorskom silom, priskofiiti ce obcina na poziv u pomoc s jednom galijom, te ce ju o svojem troSku kroz tri mjeseca u kraljevoj sluzbi uzdrzavati. Ako bi se pak kralj, njegovi sinovi ili sinovac zaratio budi s mletackom obcinom budi s kraljem srbskim, mogu i smiju Dubrovdani sve pored toga (eo non obstante) trgovati i putovati po oblastima srbskim i mletaCkim, dok ne ce ciniti §ta takova, sto bi bilo proti stanju ili 6asti kraljevoj. Izvrsujuci savjestno ustanove ugovora, po kojem je Dubrovniku zajamten posjed na moru, kako ga je imao za vladanja mletackoga, odredi Ljudevit namah sutradan 28. svibnja, da se otok Lastovo imade iznova pokoriti Dubrovniku i priznavati svojim gospodarom onoga kneza, kojega ce Dubrovcani izabrati. Podjedno skine s casti dosada-