S toga je napuljski dvor i odlikovao srbskoga kraljevica. Jos 19. kolovoza 1292. izdade napuljski kralj Karlo II. povelju, u kojoj spomenu >iskrenu odanost, koju je velemozni muz Vladislav, prvorodjeni sin svijetloga principa Stjepana, kralja Srbije, odavna ' njemu izkazivao, te mu je neprekidno izkazuje, pak s toga podjeljuje njemu i njegovim nasljed- nicima za sva vremena hercegovinu Slavoniju (ducatum Sclavoniae), izuzev zemlje, koje posjeduje ban Radoslav (Babonic) sa svojom bracom, nadalje zemlje, koje drze unutar recene oblasti knez Ivan krcki, modru§ki i vinodolski sa svojim bratom, kao i knez Dujam, bratic pomenutoga kneza Ivana, all samo dotle, dok potonji uztraju u vjernosti prema kralju.
Kraj takili prilika prilidno je vjerojatno, da je razkralj Stjepan Dragutin sa svojim sinom Vladisiavom i dalje ostao odan kuci Anzuvina, i da je novi kralj Karlo Robert bar u prvi kraj mogao biti siguran, da mu ne ce nitko smetati na granici srbske drzave.
(Karlo Robert bori se s pr otukralj ima 1301. — 1309). Najmoćniji kneževski rodovi hrvatskoga kraljevstva bijahu odu§evljeno docekali i priznali mladoga kralja Karla Roberta Anzuvinca. No bilo je u hrvatskim zemljama i protivnika njegovih. Dalmatinski gradovi, narocito Spljet i Trogir, bijahu ostali vjerni Andriji sve do smrti njegove; pace ni poslije smrti njegove ne htjedose kroz dvije tri godine priznati Karla Roberta, vec spominjahu u svo- jim izpravama, da je >prijestolje ugarskoga kraljevstva izpraz- njeno« (vacante sede regni Hun- garici). Zanimljivo je, da ni ban Pavao, a ni brada njegova, koji su vr§ili knezevsku cast u tim gradovima, nijesu mogli izraditi, da dalmatinske obcine priznadu hrvatskoga izabranika. A za dalmatinskim obcinama povo- dili se i hrvatski primorski gra- dovi, narodito Senj (1302.), premda mu je bio nadelnikom (potestas) knez Dujam Frankapan.
Nepovoljnije bile su prilike po Karla u Slavoniji. Tu je bio zestok protivnik njegov zagrebacki biskup Mihajlo, koji je za predja§njih prijestolnih borba sila zla pretrpio od privrzenika anzuvinskih, tako da se je na posljedku morao ukloniti iz Zagreba i otici u Ugarsku. No najze§ci neprijatelji njegovi bijahu knezovi Gisingovci, braca Henrik i Ivan. Dok je zivio Andrija Mletcanin, Gisingovci su stajali sad uz jednoga takmaca, a sad uz drugoga; no dim je posljednji Arpadovic umro, oduproSe se svom snagom mladomu Karlu.
A vlast Gisingovaca bijaSe velika tako u Ugarskoj, kao u Slavoniji. §to je ugarskih zupanija na jugu Dunava uz medju austrijsko-Stajersku: sopronjska, mo§onjska, zeljezna i zalajska, svima su zapovijedala ta silovita, hajdudka braca. Knez Ivan banio se u sopronjskoj i moSonjskoj zupaniji, a knez Henrik obladao simezkom, tolnanskom, baranjskom, a napokon i bodrožkom. K tomu se širila njihova vlast i preko Drave: tu su u križe-
