tačke države kroz pet godina, i napokon na gubitak svih časti za sva vremena. I Simeon od Ferrare, drug Faletrov, kojemu je osudne noći bila povjerena straža u gradu Zadru, osudjen bi na pol godine težke tamnice i izgon iz mletačke drzave za sva vremena.
Još prije utanacena mira bijaSe kralj Ljudevit 10. veljad;e 1358. gradu Zadru izdao povelju, kojom ga nagradi za sve patnje, stradanja i progone, §to ih je morao pretrpiti poradi njega i njegovih predsastnika od raznih neprijatelja, narocito Mletiana, »njegovih i njegove drzave poznatih takmaca« (nostrorum et regni nostri notoriorum aemulorum). U toj povelji potvrdi kralj Zadranima sav njihov posjed i one medje, koje je njihova obcina imala prije netom svrsena rata ; dalje potvrdi, da tako Zadrani, kao i njihovi gosti imadu dolaziti na sud pred gradskoga kneza i gradske sudce; jedino ako koja stranka ne bi bila zadovoljna knezevom osudom, da moze prizvati na kralja i njegov sud. Jednakim nadinom nastojase ugoditi i drugim primorskim gradovima, gdje su odsad sami gradjani opet stall birati svoje knezove, potestate, konzule i sudce. U tvrdjama i kaStelima hrvatskim, koje bijase kralj primio od Mletaka, ponamjesti kralj svoje pouzdane Ijude kao kastelane i knezove. Klis povjeri knezu Ivanu, a Omisem upravljao je vec od proslih godina knez Stjepan, koji zivi u iskrenoj slozi sa spljetskom obcinom. Kako je kralj uredio prilike na otocima, nije poznato; znademo samo, da je otoke Brae i Hvar povjerio zadarskomu gradjaninu Jakovu de Cessano, vitezu svoga dvora, kojega je pod- jedno imenovao vrhovnim zapovjednikom svega brodovlja na moru (Jacobus de Cessano, aulae nostrae miles, amiratus noster maritimus ac comes insularum nostrarum Farie et Bratie). Taj je Jakov jamacno bio vrhovni zapovjednik brodova, koje su kralju davali primorski gradovi dalmatinski za obranu primorja, a i onoga brodovlja, koje se je imalo tek u Mletcima sagraditi. Uredivli u prvi mah najpotrebitije, ostavi kralj dalju brigu hrvatskomu banu Ivanu Cuzu, zatim kolo6komu nadbiskupu Nikoli, svojemu kancelaru, kojemu je o.stavio i svoj veliki kraljevski pecar, pak se negdje namah jos 18 veljaCe stade vracati u Ugarsku. Dne 27. veljace bio je vec u Krizevcima, gdje je gradjanima slobodne obcine Gradca tik Zagreba dosudio posjedovanja arcidjakona Benedikta. Tu je povelju kralj morao pod- krijepiti pccatom slavonskoga bana Leustahija, jer nije svoga pe5ata uza se imao (propter absenciam sigilli nostri). Nije nevjerojatno, da je kralj Ljudevit na povratku u Ugarsku vodio sa sobom u suzanjstvo krbavskoga kneza, staroga Gregorija Kurjakovida, zarobivsi ga poradi nevjere, sto je u posljednjem ratu s Mletcima ugadjao i pomagao vi§e ovinia, nego svomu zakonitomu kralju. Kralj je kneza Gregorija poslije zatvorio u grad Leva, nedaleko od rijeke Grona u Barskoj zupaniji, te mu je oduzeo sva njegova imanja (»propter infidelitatis notam«), medju njima i kucu na trgu sv. Stosije u Zadru, koju je 1389. kralj Sigismund kao kraljevsku kucu darovao knezu Petru Zrinskomu Gregorije Kurjakovic camio je u suzanjstvu u Levi do dvije godine, te je iz tamnice dva put pisao mletad:koj republici. U prvom strasno zdvojnom pismu od 22. lipnja 1358. boji se ostarjeli knez Gregorije, da ce izgubiti glavu, kao sto je izgubio sve svoje imanje osim onoga, §to ga je dao Mletcima u pohranu. Starac se tuzi na svoje nevjerne prijatelje, pa6e na svoga sina Jurja, i moli Mletke, da mu niSta ne dadu od poklada njegova. Gregorije nema niSta osim pedatnoga prstena, a vjeran mu je ostao samo njegov sluga (Jabon Vrana). Nesto pouzdatljivije je pismo od 27. sije6nja 1360, po§to je minula pogibao, da bi mogao izgubiti glavu. Knez Gregorije pise duzdu, »kako je u kraljestvu Ungarije obci glas (commu- nis fama), da je on radio proti 6asti gospodina ugarskoga kralja Ljudevita, a u prilog duzdu (favendo vobis), pak tim postao nevjeran i protivnik reCenomu kralju*. Poziva s toga za svjedoka Boga i duzda, »koji dobro znade za njegovu pravu vjeru prema gospodinu kralju*. Sa sinom Jurjem kao da se je izmirio, jer moli duzda, da mu po njemu posalje novaca. Mirom u Zadru bija§e i grad Dubrovnik doSao pod vlast kralja Ljudevita. Tim se izpuni ziva zelja Dubrov6ana, koji su vec odavna nastojali rijeSiti se mrzkih im Mle-
