Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/137

firma), zatim gradove i zemlje na otocima Osoru i Cresu, Krku, 'Rabu, Pagu, Bracu, Hvaru (Lesne) i KorSuii. Duzd mletacki odride se za sva vremena naslova: herceg Dal- macije i Hrvata< (dux Dalmatie et Croatie), koji su njegovi predsastnici rabili od davnine (naime od god. 998., kad je taj naslov primio duzd Petar II. Orseolo). Obcina mletacka obvezuje se dalje, da ce sva mjesta, koja joste drzi, za dvadeset i dva dana nakon ovoga ugovora izprazniti i svoje Ijude iz njih odazvati; te se u obce ne ce vi§e pacati u stvari dalmatinske. Nasuprot vraca kralj, koji zeli ostati u prijateljstvu s duzdom i obcinom (volente, ipsum ducem et commune habere perpetuo in amicos carissimos), sve zemlje, tvrdje i mjesta, koja je osvojio on ili njegovi podanici u marki Tarvizkoj, u oblasti Ce- netenskoj, kao i u Isiri, i to takodjer za dvadeset i dva dana; no Mletci ne smiju se ziteljima tih oblasti osvecivati niti ih progoniti, sto su u posljednjem ratu pristali uz kralja, vec im moraju veledusno oprostiti. Zarobljenici obiju stranaka imadu se pustiti na slobodu. Obje stranke obvezuju se, da ne ce u svojim oblastima trpiti gusara, te zajam^uju svojim gradjanima medjusobnu slobodu brodarenja i trgovanja. Ona stranka, koja prekrSi mir, neka bude od druge pozvana pred papu, koji ce izreci osudu za mjesec dana, te krivca kazniti interdiktom i crkvenim prokletstvom. Obje stranke napokon neka prisegom zajamde, da ce mir tocno drzati. U mir bise ukljuceni saveznici u dosadanjem ratu: akvilejski patrijarka Nikola, gospodar Padove Franjo Carrara, Goricki knezovi Albert i Meinhard, Cenetenski biskup Gaspar, knezovi od CoUalta, plemeniti muzevi i gospodari od Porcila, de la Parte, de Vonico, i od Canina; napokon i gradovi Feltri i Belluno, u obce svi, koji su pomagali kralja Ljudevita. Posebnim ugovorom obvezase se Mletci, da ce u svojim diljama za kralja Ljudevita o njegovu troSku sagraditi i opre- miti dvadeset i cetiri galije. Jos istoga dana, naime 18. velja6e, priseze kralj Ljudevit na mir. S njim polozi zakletvu petnaest njegovih najodli6nijih prelata, baruna i savjetnika, izmedju njih zagre- badki biskup Stjepan, bosanski biskup Petar, prior vranski Baudonus Cornuti, dvorski sudac Nikola Sec, i Ivan Cuz, ban Dalmacije i Hrvata. Dva dana poslije, dne 20. veljade, povjeri kralj zagrebackomu biskupu Stjepanu i dvorskomu sudcu Nikoli Secu, da sa mle- tackim poslanicima podju u Mletke, pak da onda u njihovoj nazocnosti duzd s gradja- nima prisegom mir potvrdi. U Mletcima se dodu§e bijase podigla jaka stranka proti miru, smatrajuci gubitak Dalmacije za >propast repubUke«; ali prijatelji mira pretegoSe, te 25. veljaCe u prisucu kraljevih poslanika duzd sa dvadeset i cetiri vijecnika, plemica i drugih gradjana svecano priseze, da ce mir sveto vrsiti i uzdrzati. Namah iza utanadena mira stadose Mletcani odazivati svoje knezove i posade iz onih dalmatinskih gradova, koji su jo§ ostali u njihovoj vlasti. Najprije predadose kralju tvrdju grada Zadra, koje je zapovjednik prije bio Andrija Zane, a tada Petar Badoario; onda izpraznise tvrdi Skradin, koji nije mogla nikako osvojiti banova vojska; napokon odazvase knezove i njihove druzine: Jakova Cornelija (Cornara) s Raba, Jakova Ciurana s Paga, Nikolu Cornelija (Cornario) s Cresa, Nikolu Cornelija s Hvara, Ivana Georgia s otoka Kor6ule, i napokon Marka Superancija (Soranzo) iz grada Dubrovnika. Korcu- lanski knez Ivan Georgio medjutim kratio se je pokoriti zapovijedi, posto je njegova porodica jos od god. 1252. gospodovala tim otokom, primivSi ga od mletaCke obcine za nasljedno leno. Ivan Georgio htio je ostati knezom na otoku i za vladanja ugarsko- hrvatskih kraljeva, te su paSe Mletci 10. ozujka 1358. preporucivali kralju Ljudevitu »osobu njegovu i njegovo pravo na recenu kneziju« (personam et iura sua de comitatu predicto); no Ljudevit slabo je za to n>ario, te je Ivan Georgio poslije od mleta6ke obcine trazio od§tetu za izgubljenu kneziju. Dok se je republika u jednu ruku trsila, da Ivana Georgia odrzi u njegovoj Sasti, povela je parnicu proti bivSemu knezu i kapetanu zadarskomu Mihajla Faletru, obijedivsi ga, da je on kfiv gubitku Zadra. Nevoljni knez osudjen bi 8. ozujka 1358. na tezku tamnicu na dvije godine, iza toga na izgon iz mle-