Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/134

Bana Ivana Ćuza silno obradova preokret dalmatinskih gradova. Čim je obladao Spljctom i Trogirom, namali posia svoga vjernoga covjeka (familiaris) Pavla Vlceca (WIchec) kralju Ljudevitu, da ga o svem obavijesti. I kralj se je poveselio, te je teklica obilato nagradio. Ali zato se mletaSka obcina nemilo prepade, kad joj stigo§e glasi o buni dalmatinskih gradova. Duzd Ivan Delfino pisa na to 15. srpnja odmetnuvsim se gra- dovima ovo pismo: »Plemenitim i mudrim muzevima, sudcima, vijecu i obcini gradova Spljeta i Trogira, milim vjernima, pozdravljenje i milost. Culi smo na ne malo naSe ne- zadovoljstvo, da su mediu vama bile nekakve smutnje, za kojih ste nase knezove i cete odpravili. Radi till smutnja mora da se vrlo cudimo, ne znajuci da ima s na§e sfrane za to kakva razloga, vec prije protivno, Ta mi smo vazda s vama kao s bracom i sino- vima postupali. Kada se bo sjecamo, preljubljeni vjerni, kako smo vas od pretuznog jarma prvotnoga robstva i tiranide priveli u stanje slobode, te vas primili u krilo naSe milosti, i kako smo se sladko i Ijubezno brinuli za va§e odrzanje i boljitak, pak nastojali oko obrane vase i vasih: to ne mozemo nikako vjerovati, da su pomenute smutnje nastale uslijed nevjere, nego prije s nekih sluiajnih povoda, kako se dnevice dogadja. Valja jo§ uzeti na um, koliko smo truda i troSka ulozili mi i nasa drzava proti gospo- dinu kralju ugarskomu, jedino da obranimo vaSu slobodu, i da vas uzdrzimo u vjernosti i milosti nasoj; zatim koliko smo Ijudi i stvari u rata s njim (kraljem) pogubili poradi vas. Dobro znate, da nismo od toga imali ni kakve dobiti ni ine druge koristi. Th i vaSi poslanici u MIetcima morali su priznati, da smo s mnogo potezkoca i troska odre- dili uzdrzavati vazda dvije stotine konjanika i mnogo pjeSaka^ da bi s njima i s ligom u hrvatskim oblastima mogli vas i vaSe zaStititi od gospodstva ugarskoga. Kako je dakle u vase srce mogla zaci misao, te ste se tako Ijubljeni vjernici i sinci, tolikim naporom sticeni, tolikim pogiblima obranjeni, htjeli donekle nama iznevjeriti, može svatko prosuditi, koji ima zdravu pamet. Opominjemo s toga vašu razboritost, da to sve revno u svojoj