Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/126

Ova stranica nije ispravljena

pisati zasebno, odlučno pismo, i spotaknuti mu učinjenu nepravdu, te izjaviše svoju nadu, da će kod bana uspjeti. Na to poslaše 11. srpnja svečane poslanike i banu i caru. Dva svecana poslanika imala su poci najprije u Dubrovnik, i ondje se tocno obavijestiti, a zatim bija§e im poci ili zajedno ili pojedince i do cara i do bana, te u ime republike raditi o miru i sporazumku obiju vladara. Ako poslanicima ne bi uspjelo utanačiti mir, neka nastoje, da se bar privremeno obustave neprijateljstva, dok im stignu novi nalozi iz Mletaka.

No ni ovo sjajno poslanstvo mletačko nije koristilo. Car Stjepan Dušan, da bi se za lanjsku provalu bana Stjepana osvetio, udari s vojskom na Bosnu u času, kad se ugarski kralj Ljudevit bijaSe odputio u Napulj. Ban Stjepan umakne u §ume i gore, a Dusan dodje pod Bobovac, stolicu njegovu. Mnogi nezadovoljni velikasi bosanski, tajni ili ociti privrzenici patarena, pridruzise se srbskomu caru. No sve pored nevjere bosanskih urodjenika ne mogase Dusan tvrdoga Bobovca osvojiti, vec opustosi Bosnu, te preko Duvanjskoga polja prijedje u Hum. O daljem ratovanju u Humskoj zemlji nema poda- taka. Na koncu rujna 1350. poru6i§e mletackoj obcini poslanici njezini kod bana i cara, kako nemaju nade, da bi ma kojim naSinom doSlo do sporazumka izmedju oba vladara; a na to ih pozove mletadko vijece, da toplo preporuce srbskomu caru mletacke poda- nike zajedno s njihovim zemljama i mjestima, pak da se povrate kuci, ako se uvjere, da im je dalji boravak na carskom dvoru suvisan. No vec 6. listopada bojahu se u Mletcima, da ce srbski car htjeti mozda Dubrovdanima oteti Stonski Rat i druga mjesta, koja im bijase jo§ 1333. darovao bosanski ban; zato zapovjedi vijece svojim poslanicima, da i dalje ostanu na svom mjestu, dok se ne uvjere, da ne prijeti ni Dubrovniku ni njegovoj drzavini nikakva pogibija od cara Dusana. Bojazan medjutim Mletaka nije se ovaj put izpunila, jer se je srbski car malo zatim ukrcao u brodove i odplovio na jug u Kotor.

Opreka medju srbskim carem i bosanskim banom potrajala je i dalje. To je jamačno poglaviti razlog, da se je bosanski ban Stjepan Kotromanic jos jace priljubio kralju Lju- devitu. A i taj je bana osobito zavolio, smatrajuci ga prvim i glavnim pobornikom svoje vlasti na balkanskom poluotoku. Ljudevitu trebase bosanskoga bana, i jer je suzbijao premoc srbskoga cara, i jer mu je mogao biti najboljim saveznikom protiv Mletaka. S toga su odnosi izmedju kralja Ljudevita i bana bosanskoga nakon god. 1350. postajali sve tjesniji i pouzdaniji. Ban je vec odavna bio u svojti s kraljem Ljudevitom po zeni svojoj Elizabeti, rodjenoj Poljakinji. Sad je kralj Ljudevit poradio, da podigne jos vise ugled svoga odanoga kletvenika i rodjaka. Nekako oko godine 1351. udade banovu rodjakinju ili sestru Mariju u Njemačku za grofa Ulrika od Helfensteina; a god. 1353. oženi se sam banovom krasnom kćerju Elizabetom, i postade tako zet svoga kletvenika.

Kralj naime Ljudevit bijaše već od više godina udovac, pošto mu je god. 1349. umrla prva žena Margareta, kći češkoga kralja Karla IV. Na dvoru kraljevu boravilo je uz strogu i ponositu majku njegovu Elizabetu više mladih kneginjica, a medju njima i krasna kći bosanskoga bana, takodjer Elizabeta po imenu, za kojom su se otimale oči mnogih knezova i velikaša. I srbski car Dušan tražio je lijepu banovu kćer za svoga sina Uroša. Ali mlada i lijepa Elizabeta zavoli svoga rodjaka, ugarskoga kralja, udovca, koji takodjer planu ljubavi prema njoj. I premda je kralj Ljudevit bio s njom u četvrtom stepenu srodstva, on se ipak sve bez dozvole papinske s njom oženi. Vjenčanje bi obavljeno 20. lipnja 1353., po svoj prilici u Budimu. Tek nakon vjenčanja zamoli kralj Ljudevit dispenzaciju u pape Inocentija IV., koji na to 31. kolovoza naknadni oprost i dozvoli. U posebnoj poslanici na biskupa zagrebačkoga i njitranjskoga piše papa ovako: »Ugarski kralj Ljudevit i plemenita gospodja Elizabeta, kći Stjepana bana bosanskoga (ducis Bosniae), i ako su znali, da su srodnici u četvrtom stepenu, ipak su iz izvjestnih razloga (ex certis causis) stupili u brak. Oni su se obratili na papu radi oproštenja ove zapreke, pošto ovakav brak povlači ekskomunikaciju za sobom«. No pošto bi se razpustom