na Carigrad. No Mletci ne utanačiše ipak god. 1346. formalnoga saveza sa srbskim carem, ali mu se pokazaše svakom prigodom kao prijatelji, dozvolivši mu voziti oružje iz svoga grada i ustupivši mu oboružanih galija.
Bit će, te su se Mletčani žacali saveza sa srbskim carem poradi bosanskoga bana Stjepana Kotromanića, koji je odavna bio njihov prijatelj, ali je podjedno vazda stajao uz svoga svojaka, ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. Ta bosanski ban pomagao je vazda Ljudevita i njegove bane ne samo u hrvatskim vojnama, nego i prigodom obrane Zadra god. 1346; taj je bosanski ban takodjer poput macvanskih bana bio poglaviti protivnik srbskoga kralja i cara na jugu Save. K tomu nije srbski car nikako mogao oprostiti bosanskomu banu, &to je otcu njegovu oteo Humsku zemlju i tako srbsku drzavu li§io velikoga dijela lijepoga primorja. S toga bijaSe vje6itih borba izmedju cara i bana, a te je borbe jo§ jace uzpirivao kralj Ljudevit, svojak i vrhovni gospodar bosan- skoga bana. Jos god. 1346. prijetila je pogibao, da bukne veliki rat izmedju Bosne i Srbije. Dne 21. studenoga 1346 javljaju Mletcani banu Stjepanu Kotromanicu, da je srbski car mletatkoj obcini za volju spreman ziviti s banom u miru i prijateljstvu, ali se tuzi, da je ban zauzeo i da drzi neku zemlju (Hum), koja po pravu njemu pripada. Neka mu vrati ugrabljenu zemlju, pak eto mira. Ako ban dvoji o njegovu pravu na tu zemlju, neka se sastanu vjesti Ijudi, da izpitaju, 6ije je pravo starije. Ne ce li pak ban, da se vec sada o torn odlu6uje, car je zadovoljan, da se privremeno sklopi primirje na dvije ili tri godine, ali s jamstvom, da se ne ce primirje ni pod koji nacin prekrSiti. Cini se, da je Mletcima zaista poSlo za rukom, te su oba vladara sklonili na pri- mirje. No vec god. 134-9. bukne opet razmirica svom zestinom. I ovaj put nastojabu Mletci, da opreke izravnaju, ali im trud ostade jalov. U polovici srpnja desi se bosanski poslanik u Mletcima. Najprije moli, da bi Mletcani udostojali jos jednom pokusati, da poluCe slogu, sporazumak i Ijubav izmedju cara i bana; a zatim javlja, da je ban Stjepan u Humskoj zemlji dao podici utvrdjeno mjesto, te moli Mletcane, da bi za gradnje te tvrdje odbijali sve navale s morske strane, posto je ban s kopnene strane dovoljno siguran. Na prvu molbu ukaza se mletacko vijece najpripravnije, te odgovori, kako je upravo zapovjedilo svojemu poslaniku, koji je posao k caru, da gleda izmiriti Srbiju s Bosnom. Drugom molbom banovom bijahu Mletcani neugodno iznenadjeni. Vikli da sami gospoduju u jadranskom moru ne mogose dopustiti, da ban podigne jaku tvrdju u primorju, odakle bi mogla zaprijetiti pogibao i njihovim gradovima u Dalmaciji; u drugu ruku opet ne mogose zabraniti banu, da u svojoj zemlji gradi grad po svojoj volji. Pritajise zato svoj strah i zlovolju, te stadose bana putiti, da odustane od gradnje pomenute tvrdje, jer bi tim mogao osujetiti sporazumak s carem. Taj bi naime mogao uztvrditi, da je ba§ njegovo ono mjesto, gdje ban dize tvrdju, pak bi tako doSlo do novih razmirica. Medjutim je planuo vec oditi rat izmedju Bosne i Srbije. Dok se je naime car bavio uredjivanjem svoje prostrane drzave i na saboru izdavao svoj glasoviti zakonik, udari ban Stjepan Kotromanic, potaknut i pomagan od kralja Ljudevita, sa 50.000 konjanika i 30.000 pje§aka iz Huma na zemlje DuSanove. Najvise je stradala tom prigodom stara knezevina Travunja, kojom bijase ban (preko Gackoga i Rudina) provalio sve do grada Kotora. Bilo je to negdje u drugoj polovici god, 1349. Caru se je to vrlo na zao dalo. U svojoj poruci mletaCkoj obcini od 13. travnja 1350. potuzi se on gorko po svomu poslaniku Mihajlu BuCicu, da je za Ijubav mletackomu duzdu postupao s banom prija- teljski; ali ban odvratio mu je Ijubav zlim, posto je orobio njegove Ijude i osvojio neke oblasti i mjesta, pak to jos i sada udilj tim. Mletadka obdina neka zato nastoji, da ban odustane od daljega uznemirivanja srbskih zemalja, i da ucinjeno zlo sto prije popravi, jer se inade car ne bi mogao suspregnuti, vec bi se morao Ijuto osvetiti. Mletcani sada napeSe sve sile, da izmire oba vladara. Caru DuSanu obecase, da ce bosanskomu banu
