ugarska zastava mjesto litavske, a na to se Ljudevit i Kazimir povratise kuci. Ljudevit pogodi se sa svojim ujakom tako, da mu je za svotu od 100.000 zlatnih forinti ustupio sva svoja prava na Halic i Vladimirsku (Crvenu Rusku). Ako bi Kazimir umro bez muzkih potomaka, pripasd ce te zemlje zajedno s poljskom drzavom i onako ugarskomu kralju; u protivnom slucaju pristoji ugarskomu kralju pravo, da ih odkupi za jednaku svotu od 100.000 zlatnih forinti. Kazimir medjutim izgubi nadu, da bi mogao citavu Crvenu Rusku obraniti i odrzati protiv Litavaca, kao i protiv Tatara, koji su zajedno s Litavcima ceSce iz juzne Ruske provaljivali na zapad. Zato se i pogodi s litavskim knezovima tako, da ce on kroz dojduce dvije godine zadrzati oblasti HUic i Lavov, a litavskim knezovima neka ostane Vladimir, Hlum, Luck i Belz.
Pored rata s Litvancima bavio se je u to vrijeme kralj Ljudevit i s nutarnjim pri- likama Ugarske, nastojeci narocito, da podigne i uredi vojnictvo. Znamenit je u tom pogledu sabor od god. 1351., &to ga je kralj zajedno s majkom Elizabetom po svoj prilici u Budimu obdrzavao i na kojem je sporazumno s velikasima i plemstvom izdao dekret od 11. prosinca 1351. Najprije je kralj na molbu plemstva potvrdio zlatnu bulu, izuzev četvrtu točku, koja bi tako promijenjena, da plemic, koji umre bez djece, ne moze razpolagati sa svojim imanjem (darovati ga komu ili prodati), nego da ono imade pri pasti njegovoj braci i njihovim potomcima; ako pak ne bi nikoga od roda bilo, da pri- padne kraljevskoj kruni. Da bi se. dohodci kraljevske blagajne i plemstva umnozili i tim obranbena snaga zemlje ojacala (jer bi i kruna i gospodari banderija mogli uzdrzavati vece cete), izdana bi odredba, po kojoj su podanici i na kraljevskim, kao i na duhovnim i plemickim imanjima imali odsad davati svojim zemaljskim gospodarima devetinu od svega prihoda. Tima ustanovama bi omoguceno, te je vojna snaga ugarska, koja bijasc za predjasnjih smutnja duboko pala, opet se tako podigla, da je Ljudevit napokon raz- polagao s vojskom od 200.000 momaka. Na saboru bise i drugi zakljudci stvoreni. Seljacima bi opet potvrdjena sloboda setenja, zemljarina t. j. porez od svakih dverih ili porte (doticno od svakoga kucista) ustanovljena bi opet na 18 dinara. Jos bi odluceno, da djeca i rodjaci zlocinaca ne smiju biti progonjeni, nadalje da plemici budu slobodni od svake carine, i napokon da proti plemicima imade voditi parnice zupanijski plemicki Slid. Znamenita je nada sve ustanova u pogledu slavonskih plemica. Ta ustanova odre-
