bio nazočan, premda se znade, da je baš u to vrijeme vjerno stajao uz svoga kralja, te mnogo smetao kneginji Jeleni, udovi Bribirskoga kneza Mladina III. i sestri srbskoga cara Stjepana Dušana. Napokon je na sabor došlo i crkvenih dostojanstvenika, od kojih se izrijekom spominje kninski biskup Blaž.
Sabor u Kninu trajao je više dana, od 9. rujna do 19., a mozda i dulje. Sta se je na njemu razpravljalo i odluCivalo, nije zabiljezeno; samo se znade, da su se uz ino i par- nice rjesavale. Tako je jednoga dana ustao kninski biskup Blaz, te se potuzio na plemstvo, koje mu je uzkracivalo desetinu, te tim biskupiji veliku stetu prouzrokovalo. U razpra- vama o toj tuzbi sudjelovali su prvi velikasi, te bi napokon odluCeno, da odsad ne pla- caju desetine oni plemici, koji ne imadu vise od deset podanika. Jos bi uredjeno, kako da se desetina placa i od cega, kao i to, da si biskup moze po volji imenovati zupana u svojoj pokrajini. I god. 1354. boravi herceg vecinom u Zagrebu. Dne 6. sijecnja zapovijeda magistru Tomi, sinu Ladislavljevu, svomu kastelanu u gradu Koprivnici, da ne smeta niti ne brani gradjanima i gostima varoSi Koprivnice, ako bi za svoju potrebu sjekli drva u nj ego vim Sumama. Dne 15. svibnja desi se opet herceg u gradu Ivanicu (in Ivanch). Tu dolazi preda nj Nikola, sin Kadkov (filius Katchk), sluzbenik grada Moravia (jobbagyo castri de Moroucha), te ga moli u ime svoje i svojih rodjaka, da bi citavu njegovu zadrugu oslobodio od tezke sluzbe gradu i zupanu od Moravda, te ih uzvisio na plemice i kra- Ijevske sluzbenike. Nikola spominje, koliko se je on sa svojim rodom borio jo§ uz bana Mikca, a poslije za kralja Ljudevita, koliko je svojih zadrugara u tim bojevima izgubio, i koliko ih je ostalo osakacenih udova. Herceg smatra, da mu je usliSati molbu onih, koji su se zrtvovali za prijestolje, pak zaista Nikolu i njegove zadrugare, kao i sve po- tomke i posjedovanja njihova oslobadja sasvim od podaniCtva i sluzbe, koju su dosad Cinili gradu Moravcu, pak ih veledusno uvrStuje u kolo »cistih plemica kraljevstva i kraljevskih sluzbenika« (in coetum et numerum purorum regni nobilium et servientium regalium), tako da ne ostane na njima ni kakva Ijaga predjasnje neplemenitosti (nulla pristinae ignobilitatis macula super eisdem reservata). Podjedno zapovijeda banu, zupanima, kao i plemickim sudcima zupe moravacke, da Nikole i zadrugara njegovih ne uzmiruju vise radi toga, §to su bill prije podanici (kmetovi) grada Moravca. To je posljednji poznati cin hercega Stjepana. Malo iza toga razboli se herceg i umre 9. kolovoza 1354, ba.s u vrijeme, kad je brat njegov, kralj Ljudevit, bio podigao vojsku na Srbe. Stjepan, koji ne bijase navr§io ni pune dvadeset i dvije godine, sahra- njen bi u Zagrebu u stolnoj crkvi sv. Stjepana. Iza njega ostade udovica Margareta s nejakim sinom Ivanom i kcerju Elizabetom. PoSto su Ivanu bile tek dvije, tri godine, prozvala se je majka njegova »herceginjom 6itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«, te je stolovala i dalje u Zagrebu, gdje je slijedecih godina (1355—1356.) vise puta izdavala povelje, i inace utjecala u javne poslove. No god. 1358. udade se Margareta drugi put za grofa Gerlacha od Hohenlocha, pak ode u NjemaCku, ostavivsi sina svoga Ivana na dvoru kralja Ljudevita. Desna ruka obudovljeloj herceginji bio je izprva prokusani ban Nikola Banic. AH u veljaSi 1356. odstupi on; pak posto je u ozujku banska stolica bila prazna, sjede na nju u travnju Leustahije, koji je podjedno bio zupan u ^upanijama: simezkoj, stolno- biogradskoj i tolnanskoj. On je vrsio bansku 6ast sve do god. 1361 Obidno se zove naprosto »ban Citave Slavonije*, no koj4 put i >glavni namjestnik kraljevine 6itave Sla- vonije* (regni totius Sclavoniae vicarius generalis). Vladanje kralja Ljudevita u Ugarskoj, odnosi prema Srbiji i Bosni (1351. — 1356.). Ljudevit bijaSe se uvjerio, da mu nije moguce osigurati prijestolja u Napulju ni sebi ni svojim potomcima. Vrativsi se s toga s napuljske vojne svrati oso- bitu paznju na Poljsku, gdje je kraljevao ujak njegov Kazimir Veliki. Po§to je bivalo
