Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/113

danicima. 4. Tko prekr§i ovo primirje, ili ma koju ustanovu njegovu, platit ce svaki put globu od 100 maraka. 5. Obje stranke zalazu svoja pokretna i nepokretna dobra kao jamstvo, da ce primirje obdrzavati. 6. Kralj i duzd obvezuju se, da ce svaki sa svojih 20 najodliSnijih velikasa i savjetnika priseci, da ce drzati uvjete primirja. O toj prisegi sastavit ce se spis, potvrdjen s drzavnim peCatima, jedan s kraljevim. a drugi s duzdovim. 7. Prisegu i potvrdu primirja imadu obje stranke obaviti do 4. listopada; ako toga ne uCine, neka se smatra, da primirje nije ni utanaceno. Primirje bi zaista utvrdjeno, a radovao mu se je i kralj Ljudevit i mletacka obcina. Ljudevit je mogao sada bez straha posvetiti svu svoju paznju napuljskim poslovima, dok su se Mletci opet nadali, da ce im za osam godina primirja poci za rukom skloniti kralja na konaCni mir, dakako njima povoljan. (Druga vojna u Napulju, 1350.). I zaista bija§e skrajnje doba, da se kralj posveti napuljskim poslovima. Ondasnjemu narodu bijaSe naime ugarsko vladanje brzo dodijalo. Talijani ne htjedose placati silnih nameta, kojima su se uzdrzavale cete place- nika; k tomu po6ini§e ugarski vojnici koje kakva nasilja i zulume. Obce nezadovoljstvo u Napulju dodje u dobar cas kraljici Ivani i suprugu joj Ljudevitu od Tarenta: oni se vratise s vojskom u Italiju, da zauzmu Napulj Ugarski namjestnik Stjepan Lackovic (Apor), kojemu bija§e kuga vojsku silno prorijedila, morade ostaviti prijestolnicu, u koju slavodobitno udjoSe Ivana sa suprugom svojim. Premda je zatim Lackovic pribrao sa svih strana 6ete svoje, te s njima izpred grada Napulj a pobijedio mnogobrojniju vojsku Ljudevita od Tarenta, pak ga zatjerao natrag medju zidove glavnoga grada, ipak nije ta pobjeda ugarskomu namjestniku nista koristila, jer su se sada odmetali od njega drugi gradovi, iz kojih bijase nedavno odazvao ugarske posade. Lackovic ne mogase, da sa svojom malom i slabom vojskom pokori sve odmetne gradove, s toga mu ne preostade drugo, nego da u Manfredoniju i jos neke gradove, koji su ostali vjerni, smjesti posade, pak da obranu njihovu povjeri vjeStim i pouzdanim muzevima, a sam da podje na to u Ugarsku, da obavijesti kralja o svem, sto se bijaSe zgodilo. Pouzdanje Stjepana Lackovica u one, kojima bija§e povjerio obranu gradova i ka- §tela, bijaSe opravdano, poSto se junacko oduprije§e svima navalama Ljudevita od Tarenta. Kad se je poslije namjestnik vratio s novom vojskom ugarskom, razbi on Ljudevita od Tarenta drugi put izpred grada Napulja. Odsad ne zadavahu Lackovicu toliko jada sami Talijani, koliko vise placenici pustolova Wernera, kojima nije namjestnik dopuStao, da plijene i robe po miloj volji svojoj. Oni se pace uroti§e i zasnova§e, kako ce Lackovica zarobiti, te ga za dobru placu predati kraljici Ivani. Stjepan Lackovic saznade jo§ za vremena za urotu, ali ne mogase drugo uSiniti, nego opet uzmaknuti, i po drugi put u Ugarsku otici, da svoga gospodara sam glavom u sve uputi. Sad se rijesi kralj Ljudevit, da povede joS jednu vojsku u Napulj. PoslavSi Stje- pana Lackovica s malom 6etom napred, krene on u prvoj polovici travnja 1350. iz Budima na put. Njemu se pridruzise najmocniji i najodliiniji velika§i sa svojim bande- rijima, kao Gileti, Se6i, Bubeki, Konti, Drugeti i drugi, zatim vi§e biskupa. Od hrvatskih velika§a podjose na vojnu knezovi Blagajski od roda Babonida, po imenu braca Nikola i Ivan, potonji sa svojim sinom Petrom, nadalje zagrebaCki biskup Nikola i prior vranski fra Monialis. Ni Mletcima ni napuljskomu kralju ne bijase milo, sto se je Ljudevit po- novno dao na put u Italiju. Mlet6ani mu paSe uzkratise galije za prevoz, za §to im se napuljski kralj Ljudevit od Tarenta 10. travnja posebice zahvali. No sve to nije kralja Ljudevita smetalo. On dodje do Senja te se ukrca u brodove Ivanovaca i knezova Frankapana, koji ga odanle prevezoSe u Napulj. Ondje osvoji u kratko vrijeme Citavo kraljevstvo, te se vi§e puta proslavi svojom hrabro§cu. Kod navale na Canosu dopade rane; kod podsade Averse (1. srpnja do 5. kolovoza 1350.) bija§e jedan od prvih, koji