Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/111

dobili taj grad, poSto mu ne ce moci'ni odkuda poslati pomoci. Mletcani su dobro uvi- djali, da ce s gradom Ostrovicom, ako njom zavlada kralj Ljudevit, zaprijetiti »propast i zator svim njihovim gradovima« (consumptio et destructio omnium nostrarum civitatum); zato je i Ivan Sanudo, bivsi knez u Zadru, predlagao, neka se knezu Mladinu podade pomoc iz Zadra, i to 25 konjanika i 100 pjeSaka. No mletacko vijece ipak nije prihva- tilo toga predloga, nego je zapovjedilo knezu i vijecnicima u Zadru, neka nastoje novcem ili ma kojim god drugim nacinom poraditi, da Ostrovica dodje u mleta^ke ruke, ili bar da njom ne bi obladao ugarski kralj. To bi zakljufieno 8. studenoga god. 1347. Malo dana poslije stize u Mletke pismo kneza Mladina, u kojem javljase, da je Ostrovica vec u vlasti kralja Ljudevita, koji je u njoj namjestio svoje kastelane i posadu. Mletacko vijece odpisa na to 20. studenoga knezu, da je to »vrlo tuzno i tegotno« (multum grave et molestum) za nj, ali da je vec poslalo svoje svetane poslanike kralju ugarskomu, da s njim utanaci »mir i ljubav«, pak da osiguraju tako i mletadku drzavinu i gradove knezu Mladinu. Do povratka poslanika neka s toga Mladin miruje, i neka nastoji, da bude s kraljevskim kastelanima Ostrovice u §to boljem sporazurnku. Mletcani dakle videci, da im je Ostrovica ovaj put izmakla, pobojase se i gorega, te nastojahu sada, da se s kraljem Ljudevitom izmire. A i kralju Ljudevitu bijaSe u taj mah do toga, da se nagodi s Mletcima, jer se je spremao na vojnu u juznu Italiju, da osveti svoga nesrecnoga brata Andriju. Uza sve to oteglo se ipak ugovaranje o miru, a poslije o primirju vi§e mjeseci, po§to je i jedna i druga stranka htjela sto povoljnije uyjete poluSiti. Prve mletatke ponude bijahu ove. Mletci zadrzat ce sve, sto imadu u Dalmaciji, a pravo kraljevo na dalmatinske gradove odstetiti ce novcem. Za Zadar, na koji imadu od davne davnine neosporivo pravo, ne daju mu nista; a za ostale gradove, kao sto su Nin, Sibenik, Trogir i Spljet, dati ce mu ili 60.000 dukata u jedan put ili po 3000 du- kata svake godine. Kralj evi doglavnici dobit ce 8000 dukata nagrade. Mletci ne moraju kralja ni njegovih 6eta prevesti u Napulj, a^i mu ne ce prelaza ni prijeciti. Napokon ce zahtijevati poslanici, da se i Bribirski knezovi ukljuce u mir. S tima ponudama bijase mletaCkim poslanicima poci u Ugarsku, kad no stigoSe glasi, da je kralj Ljudevit s vojskom svojom vec posao po kopnu put Italije, te da se priblizuje mletaCkom vladanju. S toga §est plemica pohita pred kralja, te ga 26. studenoga 1347. pozdravi na mletatkoj medji i odprati kroz 6itavu mletadku oblast na jug, a ugovaranje o miru odgodjeno bi na zgodnije vrijeme. Dok je kralj Ljudevit srecno napredovao u Napulju, hrvatski je ban Nikola Sec s odanim hrvatskim knezovima nastavio rat u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mletacka se je ob- cina zivo zabrinula za svoj posjed u Dalmaciji, kao i za gradove Bribirskih knezova Mladina III. i Pavla III., svojih odlucnih privrzenika. Njezin providur Pavao Loredano obilazi redom gradove, a sama obcina salje svedjer nove cete na obranu njihovu. U to stigose vijesti iz Napulja, da je kralj Ljudevit osvojio ditavo kraljevstvo. Mletci se silno prepadose, pak odluciSe po §to po to izmiriti se s kraljem. Dne 13. ozujka 1348. salju u Napulj tri najodlidnija plemica, Marka Giustiniana, Andriju Morosina i Nikolu Gradoniga, te ih ovlastuju, da za mito kraljevim savjetnicima potroSe i 20.000 dukata, samo da privole kralja na mir. Mletcane pomaze sada i veronezki vladar Mastin (de la Scala). Obcina nudi kralju kud i kamo povoljnije pogodbe od prvih; ona ce mu ustupiti sve dalmatinske gradove osim Zadra, pade ce i njega i njegove Ijude prevesti na svojim galijama iz Napulja u Ugarsku. Ali kralj Ljudevit kratio se je prihvatiti i te povolj- nije ponude. U to su Mletke stigle nove nevolje. Najprije im se stao buniti Zadar, gdje su 13. ozujka morali iztjerati do sto sumnjivih gradjana, zatvoriti luku lancem i utvrditi grad s onoga kraja, gdje su bill zidovi poruSeni. Malo zatim javi se u Dalmaciji i strasna