Najveće zasluge za pokreta u prilog rodu Anžuvina stekli su nedvojbeno Bribirski knezovi od plemena Šubić, na čelu im umni i odvažni ban Pavao I., od nedavna ne samo ban svih Hrvata, nego i gospodar Bosne ponosne. Vec darovnicama kralja Andrije I. (11.) od 1223. i Bele III. (IV.) od god. 1251. bijahu predji bana Pavla postal! nasljedni knezovi (zupani) u zupi Bribiru, a on sam bija§e opet nedavno (1292. i 1293.) od dva kralja suparnika primio citavu banovinu Hrvatske i Dalmacije kao nasljedno leno za se i za svoje potomke na sva vremena. Anzuvinci u Napulju zvali su ga ponosito svojim milim »rodjakom«; za njegovu milost otimali su se goridki knezovi u njema^kom carstvu, kao i Dubrovcani, bdsanska i srbska vlastela. Kao starjeSina Bribirskih knezova (maior et senior, atque pater) i Citavoga plemena Subica odredjuje on poput kucnog gospodara braci i sinovima ne samo zemlje i posjede, ne samo 6asti i dohodke, nego i zadatke i poslove, koje moraju vrsiti. Braca mu knezuju u primorju i dalmatinskim gradovima (knezovi Juraj i :Mladin), a sinovi upravljaju pojedinim zupama u hrvatskom Zagorju.
Kao ban je knez Pavao I. gotovo svemocan u Hrvatskoj i Dalmaciji. Najmilija mu je stolica Skradin na utoku Krke u more; taj mu je tvrdi grad nekako najzgodniji, da drzi na okupu i Primorje i Zagorje. Banska vlast digla je Pavla do velike snage i ugleda, sad on opet svojom vrsnocom podaje banskoj casti sto veci sjaj. Cini se, kao da mu viSe ne dostaje, sto je ban primorski ili Hrvatske i Dalmacije; na pecatu svojem zove se on »banom citave Slavonije«, a na novcima vec je »hercegom« (dux), prepustajuci ime i cast bansku svojim sinovima, koji po otcevoj casti zadobiSe porodiCno ime »Banici«. Jo§ god. 1370. znalo se na papinskom dvoru, da je Pavao I. nekad bio »herceg« (dux) Hrvatske i Dalmacije.
Uz bana Pavla i Bribirske knezove od plemena Subic gotovo se ni ne spominju drugi hrvatski knezovi, tako ih je zasjenio sjaj te mocne porodice. U zupi Krbavi, gdje nastava pleme Gusica, stoluje doduse knez Kurjak (Cyriacus) kao nasljedni zupan; no taj pradjed silnih poslije knezova Kurjakovica vi§e je vazal (kletvenik) Pavla bana, nego xralja. Pavao doduSe postiva kneza Kurjaka, cijeni ga kao svoga rodjaka i spominje ga 6astno u svojim izpravama; no zato ipak ne zaca se pozvati ga na svoj sud u Vranu, da mu zabrani dirati u posjede slobodnih i plemenitih Hrvata od plemena Gusica. I knez Kurjak (cognatus noster comes Churiachus) mora pred banom sveCano obecati, da ne ce dirati u zemlje slobodnih muzeva svoga plemena. Banu Pavlu pokoravaju se voljko ili od nevolje i knezovi i vojvode od plemena SvaCica. Ti su knezovi u ono vrijeme stolovali na iztoku Krke, u svojim djedovskim gradovima, u KamiCcu, Necvenu, a mozda i u Sinju na Cetini. Nekad bijahu prvi — ta iz njihova plemena bijaSe potekao Petar Svacic, posljednji kralj hrvatske krvi! Nakon pada Petrova potisnulo ih s popriSta, dok se opet na po^etku 13. stoljeca ne pridigose za kneza Domalda do prvaSnje visine. No god. 1223. opet ih survali, a mjesto njihovo zapremili Bribirski knezovi. Nakon zestoka odpora povukli se knezovi od plemena Svacica opet u svoje zabitne zamke i gradove, u one divlje romantiCne krajeve srednje Krke, kutreci zlovoljno i izcekujuci zgodu, da §e opet pomole na vidiku hrvatske povjesnice. U to vrijeme svemocnoga bana Pavla bio je glava tih knezova Juraj, sin Ivanov. U kneza Jurja bio sin Nelipic, koji je malo poslije — za dva decenija — mnogo doprinesao tragi6nomu padu Bribirskih kaezova. No nije samo Hrvatska, nego i susjedna je Bosna priznavala Pavla bana za svoga gospodina (dominus). U Dolnjim krajevima (partes inferiores) Bosne, a tik uz medju Hrvatsku bio je knezom Hrvatin, sin kneza Stjepana. I taj je knez Hrvatin bio rodjak bana Pavla, ali uza sve to njegov vjerni vazal. Na molbu Pavlovu bijahu napuljski vla- dari kneza Hrvatina potvrdili u njegovu' vladanju; pak kao da to ne dostaje, izdaje i sam ban Pavao svomu milomu rodjaku Hrvatinu 2. velja^e 1301. povelju, kojom mu obecaje, da ce ga zajedno sa svojom bracom i sinovima poradi njegovih velikih i vjernih sluzba vazda §tititi, i braniti njegove zemlje i posjede od svakoga. Knez Hrvatin, djed
