kako da se grad i imanja sačuvaju za dječaka. I ako se taj naciin bude 6inio sigurnim, dobro je; no ako bi se drugi put na^ao, bolji za sigurnost i zastitu djecaka, neka bude onako, kako oni odrede. Neka moj brat, kad bude polagao prisegu, narocito kaze u svojoj zakletvi, da ce raditi i da ne ce mimoici ni u cem zapovijedi gospodina duzda u toj stvari tako glede djecaka, kako glede grada i svih mojih imanja. I ako bi moj sin po Bozjem sudu preminuo, §to Bog sacuvaj, prije nego sto bi do§ao do zakonite dobe tada hocu i odredjujem, da re6eni moj brat Gregorije naslijedi i zadobije tako spome- nuti grad kao i sva ostala dobra moja, ali pod uvjet, da bude podlozan duz- devu gospodstvu k ao sto sam ja«. Evo Pavao II. Banic, dineci svoju oporuku, ni jednom se rijedju ne sjeca, da je podanik ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita! On se jedino pouzdaje u Boga i mleta6ku obcinu, njoj i njezinu duzdu daje u zakrilje svoga nejakoga sina, svoj grad Ostrovicu i sva imanja svoja. A mletacka se obcina i pozurila, da izvrsi njegovu posljednju volju. Cim su glasi o Pavlovoj smrti stigli u Mletke, obcina namah, 21. kolovoza, posla u Hrvatsku svoga notara knezu Gregoriju II., da pripazi, hoce li se tocno i doslovce uciniti sve prema oporuci pokojnikovoj. MletaSki notar o6itovat ce najprije knezu Gregoriju, kako je obcina silno raztuzena poradi smrti kneza Pavla, svoga premiloga i odanoga prijatelja, u kojega je nasla svaku dobru nadu, spremnost i vjernost, i za kojega se je stanje i uzdrzavanje od srca brinula. Obcina zeli i nastojat ce sve to odrzati i prema onima, koji su ostali iza njega, samo 6e i oni morati jednako vjerni biti. Posto je nadalje razabrala, da je pokojni knez svojom oporukom ostavio svoga sina, gradove i imanja knezu Gregoriju, da njima ravna i upravlja, to je s toga vrlo utjeSena, te se nada, pace cvrsto vjeruje, da ce se knez Gregorije po duznosti svojoj zaista brinuti za povjerenog mu sinovca, njegove gradove i imanja, a uz to da ce MIetcima biti vjeran i odan kao pokojni brat, 6im ce obcinu samo u6initi sklonijom, da stoji za njega. S toga se ona ocituje pripravna diniti sve, sta bi bilo spasonosno za djecaka i njegovu bastinu; ona je spremna pomagati ga svojim cietama, te cuvati i osigurati mu grad i sva ostala imanja. PoSto je medjutim u oporuci kneza Pavla odredjeno, neka knez Gregorije polozi zakletvu, da ce cuvati i braniti vjerno i zakonito nedorasloga svoga sinovca, a uz to da ce biti vjeran i pokoran mleta6komu gospodstvu, to misli obcina, da bi zgodno bilo, da Gre- gorije tu zakletvu i polozi, Ona doduse posve vjeruje knezu, ali radi casti i za umirenje svoje moli ona, da bi knez pomenutu zakletvu zaista i polozio, i to pred notarom, kojega je eto k njemu poslala. Notar imade punovlast, da sve cini i udesi na obranu i uzdr- zanje grada Ostrovice. Kada god bi knezu Gregoriju uztrebalo ceta za obranu Ostrovice i drugih imanja, dobit ce ih od mleta^ke obcine. Nema sumnje, da je knez Gregorije II. odredjenu prisegu polozio u ruke mle- tackoga biljeznika. Jama^no je takodjer preuzeo upravu Ostrovice, kao i ostalih imanja svoga sinovca. Ali sa sinovcem samim, s nedoraslim knezom Jurjem III. nije mogao nista uCiniti ni razpolagati, jer je taj djeCak zajedno s majkom svojom Elizabetom i svojim sestrama od nedavna bio kod ujaka, naime kod krckoga kneza Dujma u Modru- §ama. Sada nastade gotova hajka za nejakim djetetom. Dvije se protivne siranke otimlju za nj: knez Gregorije II. i sinovac njegov Mladin III. zele ga domamiti u svoje krilo, te njega i njegov grad Ostrovicu sacuvati za svoju kucu i za mletacke interese; knez Dujam opet zajedno s bratom Bartolom ne pusta iz svojih ruku necaka, jer ga hoce izmiriti s kraljem Ljudevitom. Kftezovi kr6ki pomazu u isto vrijeme Zadrane i hrvatskoga bana, dok su Gregorije i Mladin gotovr.sve u£initi za Mletke, samo da se osvete zator- niku svoje porodice, kralju Ljudevitu. Na ponuku potonjih salje mletacka obcina 7. stu- denoga 1346. zasebna poslanika u Senj knezovima Dujmu i Bartolu. On de izvr§iv ine poslove nastojati oko toga, kako bi sklonio krtke knezove, da djecu pokojnoga kneza Pavla II. predadu u mletadku zaStitu i obskrbu, ako ne sve, barem sina Jurja. Ali krcki knezovi ne htjedoSe za to ni da 6uju.
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/107
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice