Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/106

Dne 24. siječnja 1348. udje kralj Ljudevit u prijestoljni grad Napulj, gdje mu se poklonise poglavari grada. Tu predade sudu jos preostale sukrivce bratove smrti. U isto vrijeme proglasi svoga sinovca, Andrijino sirotCe, jos dojence, Karla Martella, kojega bijaSe nemajka ostavila u Napulju, za vojvodu od Kalabrije i nasljednika na prijestolju. Dijete bi poslano u Ugarsku svojoj baki Elizabeti, da odraste pod njezinim nadzorom, polto ga je rodjena majka odbacila. S njim bi§e i ostale vojvode kraljevske kuce odve- dene u Ugarsku, pak smjeStene u Visegrad, gdje su ih drzali u castQom zatvoru Karlo Martello umre medjutim vec 19. lipnja 1348 Ljudevit nazove se kraljem Sicilije (na- puljskim) i preuze upravu zemlje, §to dojavi i papi. Ali papa Kliment VI. ne odobri postupka kraljeva, na §to se Ljudevit izjavi spreman predati kraljevstvo onomu, komu ga papa dosudi, ali pod tu pogodbu, da se prije Ivana, koju titav svijet smatra za ubojicu svoga muza, po zasluzi kazni Po§to je u to u Napulju stala haraditi grozna kuga, prozvana crna smrt, odluCi kralj povratiti se u svoju domovinu. Obranu glavnoga grada povjeri Nijemcu Ulrichu Wolfhardu, a namjestnikom svojim u kraljevstvu imenova erdelj- skoga vojvodu Stjepana Lackovica (Apora), kojemu pridruzi vise velikasa i dosta vojske. Na to se kralj u Barletti s malom pratnjom ukrca u brodove i odplovi prema Dalmaciji. Koncem svibnja izkrca se na hrvatskoj obali u okolici nekadanjega kraljev- skoga grada Belgrada, a onda prodje kraj Vrane i Ostrovice na sjever, te se nastani u Budimu, posto su u Visegradu bile zatocene napuljske vojvode. Kralj Ljudevit dobio Ostrovicu (1347.) i utanacio primirje s Mlet- cima (1348.) Nedaca pred Zadrom 1. srpnja 1346. bija§e Ljudevita uvjerila, da ne ce tako dugo moci uspjesno ratovati s Mletcima, te ih slavodobitno iztjerati iz Dalmacije, dok sasvim ne satre Bribirske knezove Pavla II. i Mladina III., koji su odu§evljeno pomagali mleta^ku vojsku pri podsadi Zadra. K tomu su u njihovoj vlasti bili znameniti gradovi Ostrovica, Skradin i Klis, bez kojih nije bilo ni pomisljati, da se prikuci primorju. Ta ovi su gradovi bili stil i zaledje primorskim mjestima: Ostrovica bila je kljuc Zadru, a Klis Spljetu. Ljudevit je dakle odluSio nastaviti mali rat s Mletcima i uznemirivati kotare nji- hovih dalmatinskih gradova; a u isti je mah stao raditi, da posve sku^i Bribirske kne- zove, te im otme Ostrovicu, Skradin i Klis. To je narocito bio zadatak novomu banu Nikoli Se6u, kojega ce pri torn pomagati vazda vjerni knezovi Frankapani, knez krbavski Gregorije Kurjakovic, a donekle i cetinski knez Ivan Nelipic. Kralju se sreca nasmijala, posto je jos u srpnju ili kolovozu 1346. umro knez Pavao II. Banic, gospodar grada Ostrovice, a zakleti du^manin njegove vlasti. Ostavio za sobom udovicu Elizabetu, sestru krdkoga kneza Dujma Frankapana, a s njom nedo- rasla sina Jurja III , i dvije ili tri kceri, od kojih je jedna, po imenu Katarina, bila duvna u samostanu koludrica sv. Nikole u Zadru. Prije svoje smrti — ne zna se todno kada — ali svakako 1346, sastavio je knez Pavao II. oporuku, u kojoj je odredio svoga brata Gregorija II. skrbnikom svoga nedorasloga sina Jurja III., a i svojim nasljednikom, ako bi sin Juraj umro za zivota striieva, a bez potomka. NajzamaSnije mjesto u oporuci jest ovo: »Sina svoga Jurja odredjujem za svoga baStinika. Njemu dajem i ostavljam grad moj Ostrovicu, sela i ostala imanja moja; ali poSto je taj moj sin jos djeCak, to rec!:e- noga sina i moj grad preporudam i predajem u ruke moga brata Gregorija i ustanov- Ijujem, da se reteni grad predade u ruke moga brata takim na£inom, da receni brat ima prised nad tijelom Kristovim, da ce moga sina, grad i sva njegova dobra ciuvati i drzati zakonito, dobrom vjerom bez prevare, dok moj sin dodje do zakonite dobe, da bi mogao sobom i svojim upravljati. I tada ce morati mojemu sinu grad Ostrovicu i ostala imanja njegova predati i izruiiti ih u njegove ruke. Ali po§to iza Boga svu svoju nadu ulazem u gospodstvo Mletaka, hocu, da se to saobdi duzdu i obdini mletadkoj, oznaCiivsi gospodinu duzdu, da on sam odredi u pogledu stanja i zivota djefiakova, i