Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/102

Ali sta ce na to kralj Ljudevit ? Ne ce li on prvu prigodu upotrebiti, da obaovi borbu za grad, za koji je s punim pravom drzao, da pripada kruni njegovoj ? (Prva vojna kralja Ljudevita u Napulju 1347.— 1348.). Stari kralj napuljski Robert, prastric kralja Ljudevita, bijase umro 16. sijednja 1343., ostavivSi na samrti oporuku, kojom zabaci porodicni ugovor od god. 1333., te ustanovi, da njegova starija unuka Ivana zajedno sa svojim suprugom Andrijom, kojima je obima bilo tada §est- naest godina, imadu stupiti na prijestolje tek nakon svoje dvadeset i 6etvrte godine, a dode neka upravlja drzavom njegova udovica, kraljica Sancha s pomocu pridijeljenoga joj vijeca. Andrija neka dotle drzi vojvodinu Salerno. Ako bi pak kraljevna Ivana umrla, nema ju naslijediti njezin suprug Andrija, nego mladja joj sestra Marija. Vec torn oporukom povrijedjeno bi pravo Andrijino. K tomu se namah iza smrti staroga kralja Roberta podi- gose najopasniji spletkari na dvoru, na delu im Katarina Valois, vojvodkinja od Tarenta, radeci da razvrgnu brak izmedju Andrije i Ivane, pak da se Ivana udade za Filipa od Tarenta, najstarijega sina vojvodkinje, i da se onda oba podignu na prijestolje. Spljet- karima podje za rukom skloniti najodlicnije velika§e, da su Ivana poslije okrunili, Andriju pak ne. Kad je na to umrla i udovica kraljica Sancha, posreci drzkoj Katarini zavaditi mladu Ivanu sa suprugom, te ga posve omraziti narodu. Ivana zamrznu na svoga supruga Andriju, i stegne mu vlast u svakom pogledu. Nebogi Andrija salijetao je neprekidno svoga brata, kralja Ljudevita, pismima, u kojima mu je crtao svoje nevoljno stanje. Ljudevitu se to dade na zao, te odpravi po- slanike papi Klimentu VI. u Avignon, moleci ga za pomoc. Kad ni to nije koristilo, zamoli kralj svoju majku Elizabetu, da ona sama podje u Napulj, i da uredi poslove svoga sina Andrije Podhvatljiva i odlu(^na majka rijeSi se na daleki put, ponesavSi sa sobom sila zlata i srebra. Osim toga uze za pratnju najodlicnije velika§e ugarske i hrvatske. Od hrvatskih pridruzi joj se krbavski knez Gregorije Kurjakovic, zatim braca Frankapani, knezovi Bartol i Dujam. Vec 8. lipnja 1343. bijase ostavila Visegrad i posla na jug prema Zagrebu, da se pripravi za dalji put. Dne 18. lipnja moli iz Brinja knez Bartol Frankapan mletaCku obcinu, neka mu dozvoli uzeti njihovu jednu galiju sa Cresa, kojom ce kraljicu pratiti u Napulj; isti dan moli i kraljica Elizabeta (in Boppernincha^ mletackoga kneza Andriju na otoku Rabu, da joj priredi galije i ladje, na kojima ce se prevesti preko mora, Vec 22. lipnja dozvoljava mleta^ka obcina knezu Bartolu, da uzme zamoljenu galiju; a 1 srpnja dopu§ta opet na molbu kraljice Elizabete knezu Dujmu, da smije pratiti kraljicu, te mu za duzno polaganje zakletve vjernosti produljuje u to ime rok do dojducega Miholja (29. rujna). U prvoj polovici srpnja stigla kraljica u Senj, pak posla odanle s Frankapanima i Kurja- kovicem u Napulj, kamo je dosla 25. srpnja. Neocekivani dolazak kraljice silno smete sve spletkare, koji se sada stadose pretvarati. No Elizabeta bijaSe u sve dobro upucena, a k tomu je mnogo toga vidjela na svoje oci, po cem je mogla razabrati, da je zivot njezina sina u velikoj opasnosti. S toga ona odluCi, da ce Andriju kuci odvesti. No ta odluka silno uznemiri Katarinu Valois, koja je dobro slutila, da bi kralj Ljudevit svoga brata na 5elu jake vojske natrag doveo, te tako njezine osnove za sva vremena pomrsio. PoSto su se tomu protivili i prijatelji mladoga Andrije, pate i sama supruga njegova Ivana, koja ga je zaklinjala, da uz nju ostane, dade se Elizabeta skloniti, da ostavi sina u Napulju, to viSe, §to se je i sam papa o6itovao pripravan dozvoliti, te se Andrija okruni za kralja napuljskoga. Kraljica s toga povjeri sina svoga paznji Bertranda od Bauxa, grofu od Monte Scaglioso, te umirena ostavi na podetku godine 1344. Napulj i vrati se 4. travnja u Visegrad. No tek sto kraljica Elizabeta bijaSe ostavila tlo Italije, pogorSa se ponovo stanje Andrijino. Dozvola za krunisanje ne stize od pape, poSto je proti tomu radio dradki vojvoda Karlo, koji se je dodule pridinjao, da je prijatelj Andrijin, ali je na papinskom