Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/100

zadarski kotar, i da ne 6ini nikakve stete mletackiin zCiUljama i podanicima. Kralj Lju- devit medjutim s prezirom odbi mletacke ponude, te se poce vracati kuci. Na povratku stade 3. srpnja kod Ostrovice, koja je svedjer bila u vlasti bribirskoga kneza Pavla II. Pokusa barem nju uzeti; no nakon prvoga juri§a, poSto mu zalud pogibe ne§to vojnika, okani se i toga podhvata. Dne 6. srpnja desio se je u dolini Luki (in valle Luka in descensu nostro) kod Vrane, a 15. srpnja opet u Bihacu, odakle se je Slavonijom vratio u Ugarsku, spremajuci se na drugo poduzece, koje je bilo zamasnije za njegovu porodicu. Prije povratka svoga u Ugarsku namjesti Ljudevit u Slavoniji i Hrvatskoj novoga bana mjesto tezko ranjenoga Nikole Banica. On namijeni tu 6ast vjernomu i odanomu sluzbeniku svomu Nikoli Secu (Zech, Zeech), koji je poslije spadao medju najzname- nitije muzeve u drzavi. Nikola Sec bio je sin magistra Petra Seca, te je izvodio svoju lozu od plemena Baloga (de genere Bolough, Balough). Godine 1343. bio je Nikola sa svojim bratom Ivankom pozvan pred borsodski zupanijski sud radi nasilja, no poslije udje u milost kraljevu, te obnasase razne dvorske sluzbe (1345. magister dapiferorum). Sada u srpnju ili kolovozu postade banom, te zapoce svoju sluzbu tim, §to je 16. kolo- voza 1346. izdao u Zagrebu povelju zagrebackomu biskupu Jakovu, kojom mu je potvrdio crkvenu desetinu onako, kako bijase nekad ustanovio kralj Karlo Robert. Novi ban ditave Slavonije i Hrvatske nastojao je takodjer, da pomogne Zadranima, koji su nakon nedade Ljudevitove sve teze odbijali navale mletacke. Dne 10. kolovoza bijase mletackoj vojsci posrecilo, te oblada po izdaji tvrdjicom sv. Mihajla na otoku Uljanu. Odsad su Mletdani mogli opasati grad sa svih strana, posto nije vise imao nikakva uporista izvan zidina. Malo zatim, 21. kolovoza dodjo§e mletacki poslanici, pak pozvase Zadrane u hrvatskom i talijanskom jeziku, da im se za osam dana dobro- voljno predadu, pak da ce im ostaviti sve imanje, i ne ce nikomu nista na zao udiniti. Hrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovici, Nelipici i Ugrinidi nijesu zajedno s banom mogli pomoci nevoljnomu gradu, jer je uz Mletke nepokolebivo stajao bribirski knez Mladm UI., krvni neprijatelj kralja Ljudevita. Ta Mladin III, bijase navlastito dosao u mletacku bastidu, da suzbija kralja, zatornika njegova roda. A mletacka je obcina i cijenila nje- govu sluzbu. Kad se je u studenom govorkalo, da ce hrvatski ban Nikola Sec doci s vojskom Zadru u pomoc, knez se je Mladin III. upravo spremao, da se za nekim poslom odveze u Mletke. Ali mletadka ga vlada 17. studenoga zaklinjase, da se ne mite izpred Zadra, jer on vrijedi ondje za njih toliko, koliko ditava jedna vojska (cum habeamus personam suam pro uno alio nostro exercitu parte ibi). Strah Mletcana od hrvatskoga bana bio je medjutim posve suviSan. Pa6e nije proSlo zatim ni mjesec dana, a tuzni Zadar morao im se napokon predati. U gradu bijaSe naime zavladao strasan glad. Neprijatelji bijahu Zadar u potonje vrijeme tako dvrsto opasali, da mu se nije moglo ni s jedne strane hrane donijeti; a ni ban Nikola Set nije mogao pomoci, prvo jer nije bio tako jak, da si silom prokrCi put, a drugo je tezko i sam skupio dovoljno hrane, posto je upravo one godine i u Hrvatskoj i po ostalom svijetu bilo glada i oskudice. Kako je u Zadru sve viJe nestajalo hrane, stali su siromaSniji pucani jesti konje, mule, macke i miseve, same da si uzdrze zivot. Hrpe gladnoga puka prolazile su ulicama vapeci za hranom; mnogi iznemogli padahu na zemlju, mnogi oboljeSe od gladi, a mnogi i pomrije§e. Napokon stao puk galamiti i zahtijevati, da se utanad mir s Mletcima. Plemstvo zadarsko morade se odazvati glasu puka, te se skupi 25. studenoga u veliko vijece (od 200 clanova). Dok je tu razpravljalo ne znajuci §ta da u6ini, zgrnulo se na trgu do 200 oruzanih pudana, koji stadoSe vapiti za mirom. Tko je proti izmirenju, zavrijedio je smrt Plemici se poboja§e za svoj zivot, pak pograbivSi oruzje provalise na trg i raztjeraSe pobunjene puCane. Poslije podne sastade se vijece nanovo. Sad ustade neki starac od preko sedam- deset godina, te plaCnim glasom i sa suzama u odima predloii, da se grad predade