Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/93

moći bl. Dujma, imade prvenstvo nad svima crkvama ove pokrajine (hrvatsko dalma- tinske), i da bude prvostolna biskupija nad svima biskupijama, da se u njoj posvecuju biskupi podrucnici, i da se tu drze crkveni sabori. 2. Neka se u svima crkvama (biskupijama), za koje se znade, da su nekad imale svoga biskupa, a sada imaju dovoljan broj svecenika i dosta puka, opet namjesti biskup, jer po odredbi otaca nije dozvoljeno u malim varo§ima Hi na selima osnivati biskupske stolice, da tim biskupsko ime i cast ne izgubi svoga ugleda. Biskup, koji nema stolice, moze se uz privolu prvostolnika i drugih biskupa smjestiti u kojoj izpraznjenoj biskupiji. 3. Posto se nikako ne smiju biskupijama razmicati medje, ustanovljene od otaca (predja^l, zato neka se svaki biskup drzi oznaceniii mu medja, i neka nipoSto ne poseze za tudjom biskupijom. Samo svojom smije upravljati, u njoj posvecivati crkve, rediti misnike, i t. d. 4. Crkvena posjedovanja, darovana od poboznih Ijudi u ime zadusbine a na slavu svetaca, neka ne sluze ni najmanje svjetovnim svrhama, jer stvari, posvecene jednom Bogu, ne smiju se vise namjenjivati Ijudskoj porabi. 5. Crkve, i u obce sve zemlje, koje su pravovjernici izpravama i pod kletvama darovali matici crkvi sv. Petra (rimskoj stolici), neka se toj svrsi ne uzkrate, jer su i darovatelji i darovane stvari pod okriljem sv. Petra. 6. Ako bi se po Bozjem sudu zgodilo, te bi za narodne bunc knez ili poglavica zemlje ostao mrtav (ubijeii od puka); — buduc da ono, sto mnogi pocine, ostaje ne osveceno (nekaznjeno), to neka barem oni, koji su (smrti knezevoj) krivi, dijele milo- stinje za dusu ubijenoga. Ako je pak (ubijeni knez) crkve gradio ili robove na slobodu pustao, neka vrijede i dalje njcgove odredbe; osim toga neka krivci po§tivaju udovu njegovu i brane siro(5ad njegovu 7. Ako bi tko, potaknut od vraga, hotimice ubio svoga gospodara, neka mu se priveze kamen za vrat, a tijelo gvozdenim obruSem opase, pak neka tako u progon- stvu 6ini pokoru. 8. Biskupi kotorski i dubrovacki, kojih su biskupije nekad bile jedno, neka tu biskupiju podijele na jednake dijelove tako, da ako jedan od njih umre, drugi njegovom biskupijom upravlja, sve dok se novi biskup zaredi. 9. Biskup Licinije neka ostane zadovoljan biskupijom, za koju je posvecen. Neka nadalje nitko ne misi u biskupskoj ni u svecenickoj crkvi, dok je njezin biskup neposveti. 10. Neka se ne u>udi nijedan biskup ove pokrajine (t. j. nadbiskupije) povisiti na koji vi§i red onake, koji bi bili vjesti samo slavenskomu (brvatskomu) jeziku; oni pak, koji vec jesu povi§eni, smiju Bogu sluziti samo u nizim redovima ili kao redovnici. Neka takovu (slavenskomu sveceniku) ne dopusti nijedan biskup u kojoj crkvi svojoj misiti; ako bi pak nastala nestasica svecenika latinskih, neka se zamoli rimski papa, da bi takovim (slavenskim) svecenicima dozvolio tim jezikom svoju svecenicku sluzbu vrSiti. 11. Biskup hrvatski (Gregorije), kao Sto i ostali biskupi Dalmacije, neka bude pod- lozan prvostolniku (u Spljetu). 12. Ako bi kralj hrvatski i gospoda hrvatska zelila, da sve biskupije u obsegu spljetske nadbiskupije podrede svomu (brvatskomu) biskupu, to ne ce nitko od nas u njihovoj zemlji ni krstiti, ni svecenike rediti, ni crkve posvecivati. Neka oni zajedno sa svojim biskupom odgovaraju za to pred Bogom, ako ce od toga trpjeti sama kricanska vjera. 13. U crkvi, gdje je svedenik ubijen, ne smije se misa titati, dok se taj grijch ne okaje. Svecenicima J nije slobodno crkveno dobro raztepati, niti preuzevSi jednu crkvu (zupu) bez razloga je ostaviti. Ako koji to udini, dok raztepeno (dobro crkveno) ne naknadi, ili dok se ne vrati svojoj crkvi, neka bude izobden. 14. Zene ne mogu se vile odpustati (tjerati), jedino radi nevjere. Ako se je tko sa zenom razstavio, neka ostane razdruzen. Roditelji moraju svoju djecu slati u Hrv. povj.