Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/92

povjeri papa, da sazovu u njegovo ime sabor crkovnjaka u Spljet, da njime ravnaju, i da na posljedku donesu u Rim zakljudke saborasa, da ih papa ili odobri ili zavrgne. Poslanici papini donijese sa sobom i vise pisama papinskih, §to ih Ivan X. napisa bisku- pima hrvatsko-dalmatinskima i kralju Tomislavu. U pismu biskupima govorio je papa uz ino ovako: »Ivan (X.) biskup, sluga sluzbenika Bozjih, prefiastnomu i presvetomu bratu nasemu Ivanu, nadbiskupu svete crkve solinske i svim njegovim podrucnicima. Sto ste se vi kroz toliko godina i mjeseci klonili svete rimske apostolske i katolicke crkve, svakako se 6udimo. I poSto je do nas dopro glas, da se uz vase mucanje i odo- bravanje siri u vasem vladanju druga neka nauka, koje nema u svetim knjigama, to se veoma zalostimo. Daleko bilo vjernicima i dobrim krscanima, da bi se, zabacivsi ustanove evangjelja i apostolske naredbe, ravnali po nauku nekoga Metodija, kojega nigdje ne nalazimo medu svetim piscima. Zato vas opominjemo ozbiljno, moji najmiliji, da spora- zumjevsi se s mojim poslanicima, biskupom Ivanom i Leonom, nastojite odlucno sve stvari popraviti u zemlji slavenskoj (hrvatskoj), tako da se u zemlji slavenskoj (hrvatskoj) obavlja sluzba Bozja po obicaju rimske crkve jezikom latinskim, a ne stranim . . .« I kralja Tomislava i kneza humskoga Mihajla podasti papa poslanicom, u kojoj im govorase: »Biskup Ivan, sluga sluzbenika Bozjih, Ijubljenomu sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mi- halju, presvijetlomu knezu Humljana, svima zupanima, i svemu narodu po Dalmaciji i Slavenskoj zemlji. Svemoguci Bog odredio je tako, te je nama povjerena briga i skrb nad svima crkvama, a to zato, da bi mogli duhovnom vlasti svagdje sjeme zloce i tmine cupati, a osobito kod onih, koji se smatraju najodabranijim sinovima rimske crkve. Njima pribrajate se i vi, jer tko da o tome i dvoji, da se kraljevstva slavenska imaju uvrstiti medju prvijence crkve, posto je vasa sadanja domovina primala dusevnu hranu od ucenika apostolskih. S vama je tako isto, kao s Anglosasima, koji nasalise Britaniju; ovima je nas blazenog spomenuca predsastnik papa Gregorije I. uz krscansku vjeru donio i ucenu izobrazenost, i to u jeziku apostolske matice crkve. U siarom zavjetu naime pisano je, da imamo prvijence i desetinu svoje imovine prinositi Bogu; novi nam zavjet pak nalaze, da posvetimo Bogu ne samo desetinu nascga imetka, nego i desetinu nasega zivota na zemlji; a tomu cete zadovoljiti jedino onda, ako djecu svoju od rane mladosti saljete u skole, da uce koristne znanosti; a djeca ova moci ce onda svojim znanjem vlastite svoje roditelje odvracati od zabluda. Ta koji odabrani sin svete rimske stolice, kao sto ste vi, da se nasladjuje, kad se Bozja sluzba obavlja slavenskim ili bar- barskim jezikom ? Zato vas i opominjemo, da u svem sluSate nase punomocnike, biskupe Ivana i Leona, i da im sve vjerujete. To vam tim bolje preporucamo, i sto god vama oni naloze, da se trsite sto prije pokorno izvrsiti, ako ne cete, da budete izobceni iz naSega druStva*. Crkveni sabor u Spljetu sastade se jo§ iste god. 925. Na nj dodje prvostolnik Ivan, biskup zadarski Formin, i drugi mnogi biskupi, medju njima i hrvatski biskup Gregorije iz Nina. Bilo je i drugih svecenika; ali latinskih popova dovrvilo iz dalma- tinskih gradova kud i kamo vi§e, nego hrvatskih glagolasa. Ta latinskih biskupija bilo je nekih desetak, a hrvatska samo jedna jedita. Vjerojatno je, da su se na saboru bar neko vrijeme desili i kralj Tomislav, knez humski Mihajlo ViSevic i drugi svjetovni veli- kaSi, ali ovi nijesu utjecali u razprave, nego su tek postrance slusaH, sta su duhovnici govorili. Ne znamo, kako se je na onom saboru glasalo, ali vidimo, da su latinski popovi pretegli i mnogo toga ustanovili, sto je bilo narodnoj hrvatskoj crkvi na zator. Hrvatski biskup odupirao se svojim protivnicima, kako je znao i mogao, ali mu je sve slabo prudilo, jer je ostao sam samcat sred svojih protivnika. U sve stvorio je sabor ovih petnaest zakljucaka ili 61anaka: 1. PoSto je u davnoj starini bl. Dujmo bio poslan od sv. Petra, da u Saloni na- vijesta krscansku vjeru, to se naredjuje, da salonsko-spljetska crkva, u kojoj po^ivaju