Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/86

srbskoga velikoga župana Petra, što je pomagao Grcima, pak će u to ime čitavu Srbiju svojoj vlasti podloziti. Ali ovaj put kao da se je Bugarima sreca iznevjerila. Hrabri Petar otima§e se junacki bugarskim vojvodama, te ga ne mogo§e silom svladati. Na to smislise prevaru. Pozva§e Petra preda se i pocese mu govoriti, da mu ne ce vise raditi o glavi, nego da ce se s njim izmiriti Nebogi Petar povjerova njihovim kletvama u zao cas po sebe, jer ga baciSe u tezke okove i odvedoSc sobom u Bugarsku, gdje no bolan umrije u tavnici. Kad se Simeon ovako dobavio Srbije, namjesti ondje velikim zupanom slijepoga Pavla, unuka Mutimirova, a sina Brankova. Pavao bijase gojence bugarsko, za to se nadase Simeon, da ce mu novi veliki zupan srbski biti odan i vjeran. Ali s torn promjenom ne bijase sporazuman car byzantski. U Carigradu desio se neki Zaharija, takodjer unuk Mutimirov a sin Pribislavov. Ovoga mladica skloni car Konstantin, da na svoje ime ide otimati Srbiju Bugarima i zupanu Pavlu. Ali bijase lose srece. Prova- livsi Zaharija u Srbiju, bi pobijedjen i ulovljen, a Pavao ga na to posalje svomu gospo- daru Simeonu, da kazni drznika. I tako zapade Zahariju mjesto zlacenoga prijestola bugarska tavnica (920.). Tako ostade velikim zupanom u Srbiji slijepi Pavao. No i njemu bilo je mucno podnositi bugarsku vlast. Kad je god. 923. bugarski car Simeon pokrenuo posljednji rat s byzantskom drzavom, te se pripravljao, da s ogromnom vojskom podje pod zidine Carigrada, slijepi Pavao, potaknut od grCkoga cara, a mozda i od hrvatskoga kneza Tomislava, odkaze posluh Bugarima. Simeon planu gnjevom s te nevjere, ali kako se bija§e vec spremio na Carigrad, ne htjede da ide glavom u Srbiju, nego izpusti iz tavnice zasuznjenoga Zahariju, te ga poslje na celu bugarskih 6eta u Srbiju, da skine Pavla i da sam sjedne na stolicu velikoga zupana. Na polazku morade Zaharija obreci Simeonu, da ce biti vazda vjeran i pokoran njemu i njegovim nasljednicima. Ali ni Zaharija ne odrzi vjere. Cim se dobavi vlade u Srbiji, odmetnu se od Bugara i pristade uz Grke. Simeona razljuti ta nevjera jos vise, jer bijase zamijenio losa slugu za losijega. Ali kako je vec polazio na Carigrad, ne podje s^m u Srbiju, nego poslje onamo svoje vojvode Marmaisa i Sigricisa, da kazne buntovnika. Dok je Simeon srecno ratovao pod zidinama Carigrada i snivao o buducem carstvu svojem, stize cete njegove u Srbiji Ijuta nevolja. Podupiran Grcima, a mozda i hrvatskim knezom Tomislavom, doceka Zaharija bugarsku vojsku i razbije ju do kraja. I bugarske vojvode Marmais i Sigricis bise zarobljeni. Zaharija dade im odrubiti glave, te ih poslje u znak svoje pobjede byzantskomu caru u Carigrad. Simeona kosnu se ta nesreca tako, da je malo zatim (9. studenoga 924.) sklopio mir s byzantskim carstvom i pohitao kuci, da osveti svoju sramotu. Vrativsi se u Bugarsku, pozove preda se srbskoga knezevica Ceslava, koga bijase na svome dvoru odhranio, te ga uputi, da ide u Srbiju, gdje ce zamijeniti neharnika Zahariju. Knezevicu Ceslavu pridijeli car veliku bugarsku vojsku i nekoliko svojih vjernih vojvoda, kojima zapovijedi, da protjeraju Zahariju, ali da ne na- mjeste Ceslava, nego da pretvore Srbiju u bugarsku pokrajinu. Zacuvsi Zaharija, da se primiCe velika bugarska vojska s Ceslavom, a ne uzdajuci se, da ce i dalje srbska gospoda uza nj pristajati, ostavi svoju zemlju Bugarima i po- bjeze u Hrvatsku, gdje ga je knez Tomislav gostoljubivo i bratski u svome dvoru primio- Odanle nadase se on, da ce se kojom zgodom uz pripomoc Hrvata opet dobaviti svoje djedovine. Bugarska se vojska u to s Ceslavom priblizi medjama srbske zemlje, te bu- garske vojvode pozvase srbske zupane, da dodju k njima i da prime iz njihovih ruku novoga vladara Ceslava. Srbska gospoda ne htjedose izprva vjerovati Bugarima; ali kad se vojvode zaklese, da im ne ce niSta na zao uciniti, dodjose na svoju zalost. Svikolici bi§e okovani u verige i zajedno s kraljevicem Ceslavom poslani u Bugarsku na robiju. Sada tek provali bugarska vojska u Srbiju. Nesrecni narod, li§en svojih vodja, stradase grozno; mnogo ga pogibe od maca, a sto preostade, staro i mlado, bude odvedeno u