TOMISLAV, PRVI KRALJ HRVATSKI.
903—928
O rodu kneza Tomislava, tko mu je bio otac, a tko mati, ne znamo ništa.
Ali stara hrvatska knjiga priča za nj, da je bio hrabar mladić, jak na
oružju i vele podhvatljiv, »da je bio mlad i krepak u rvanjih«. I ne
laže ta naša knjiga starostavna.
Kad je knez Tomislav postao knez Bijelih Hrvata, prijetila je velika pogibao Slovinskoj zemlji, a i samoj Bijeloj Hrvatskoj. Magjari bijahu već oborili veliku nekad državu moravsku i zauzeli Kocelovu kneževinu s Blatnim gradom. Silan narod slavenski grnuo na jug preko Drave, da nadje zaklona u Slovinskoj zemlji. Tu stajaše dan i noć na braniku knez Braslav sa svojim pukom. Ali magjarski konjanici preplivaše i plahu Dravu, pak će udarati na sve strane po zemlji Slovinskoj. Bijaše tu ljutih okršaja i bojeva; Magjari opustošiše ravnu zemlju, ali ne mogoše uzeti tvrdih gradova. Za tih okršaja nestade i kneza Braslava. Braslavov brat, kome dodija prolijevanje krvi, ostavi svoj zavičaj i podje u daleku Njemačku, da tamo u manastiru Fuldi strese sa sebe svjetski prah; a i majka Braslavova pobježe iz nesrećne zemlje Slovinske, da pod okriljem njemačkoga cara proživi zadnje dane svoje u Božjem miru.
Kad su magjarske čete Slovinsku zemlju obratile u prah i pepeo, počeše udarati i na Bijelu Hrvatsku. Ali ta zemlja sa svojim Gvozdom, kršnim Velebitom i visokom Dinarom bijaše grob Arpadovim sokolovima. Ne mogoše oni preletjeti na svojim brzim konjma tom zemljom kao ravnom Podravinom i Posavinom; a kad bi i koja
