(do Drstra ili Silistrije). Oni bijahu tada poput svih nomada podijeljeni na porodice rodove i plemena. Izprvice bijasc ih sedam plemena, kasnije pridruzi im se kao osmo jedno pleme Kozara, po imenu Kaban. Kao prvi knez Magjara, kojemu je vlast ve6 dobrano omedjena, spominje se Arpad, sin Salmucesa. U njegovu plemenu ostade knezevska cast nasljedna. Magjari bijahu bogati naroSito rogatom stokom i konjma; povrh toga pribavljahu si lovom i otimacinom sve, sto im je bilo potrebito za zivot. Vec za cara Teofila (829. — 842.) vidimo ih, kako udaraju na susjedne narode; god. 862. prodrijeSe sve do medja iztocno-franackoga kraljestva, te ih franacki Ijetopisi tada prvi put spominju. Za kralja Arnulfa upozna ih tekar Evropa, te su s toga mnogi i mishH da su se tada prvi put u Evropi pojavili. God. 892 vec se sukobise s Moravom, koja je posHje i postradala od navala njihovih. Branimira naslijedio je u Bijeloj Hrvatskoj knez Mutimir (890. — 903.). Ne zna se. da li je bio sin Trpimirov; no svakako stoji, da je bio iz njegove porodice. On je stupio na vladu vec po pravu nasljedstva, poSto se ponosi, da sjedi >na otcinskom prijestolju« (residente paterno solio). Ne priznaje ni byzantskoga ni zapadno-rimskoga cara, vec se pise »s Bozjom pomocu knez Hrvata« (divino munere Chroatorum dux) Imade vec i uredjene dvore u Bihacu poput zapadnih vladara; njemu se pokoravaju i romanski gradovi byzantske Dalmacije (primjerice Spljet), u koje dolazi i u njima prebiva, kad ga je volja. Okruzen je i zasebnim dvorskim castnicima, koji ga sluze i dvore; tu je dvorski zupan (iupanus palatinus), buzdohanoSa (maccecharius iupanus), volar ih konju§nik (cavallarius iupanus), komornik (camerarius iupanus), peharnik (pincernarius iupanus), zupan kneginje (iupanus comitissae), buzdohanosa kne- g i n j e (maccecharius comitissae), zupan oruzjenoSa (armiger i upanus). Knez napokon imade i svoj pecat (anulo nostro). Kad je knez Mutimir stao vladati u Hrvatskoj, bio je biskupom u Ninu neki A da If red. Taj se bijase ugledao u svoga predsastnika Teodozija, pak je nastojaoi razmaknuti svoju vlast na §tetu spljetske nadbiskupije, pa6e i ondje, gdje se je protivilo oditim povlasticama od prijasnjih vladara. Tako htjede posvojiti crkvu sv. Gregorija u Putalju (Sucurac), koju je knez Trpimir darovao spljetskoj nadbiskupiji. S toga se porodi zestoka razmirica izmedju Adaltreda i spljetskoga nadbiskupa Petra, te oba dodjose pred Mutimira. Ovomu bijaSe bez dvojbe tezko da radi protiv svoga lirvatskoga biskupa a u prilog spljetskoj nadbiskupiji; no da ne pogazi darovnice svojih predsastnika i ne okrnji pravo, pozove on oba biskupa pred svoj sud, koji ce biti u nazocnosti velikasa i zupana (primates populi) hrvatskoga naroda. Na sudu zapoCe parnica. Nadbiskup spljetski izticase. da mu je spomenutu crkvu poklonio knez Trpimir i pokaza sva dokazala za svoje tvrdnje. Na to stade biskup Adalfred dokazivati, da crkva sv. Gregorija pripada njemu i hrvatskoj biskupiji. On priznade doduse, da je Trpimir izdao neku darovnicu, ali da on pomenute crkve nije poklonio spljetskoj nadbiskupiji za sva vremena, nego samo tadanjemu nad- biskupu na dosmrtno uzivanje. Mutimir uvidi, da se Trpimirova poveija ne moze pogaziti pak potvrdi nadbiskupu spljetskomu crkvu sv. Gregorija, i zasvjedoci tim cinom svoju najvecu nepristranost i pravdoljublje. Sud se je kraljevski bio sastao dne 28. rujna 892. Sutradan podje Mutimir sa svojim dvorom u grad Spljet, pak ondje u crkvi sv. Dujma i Anastazija prisegom potvrdi svoju osudu. Za Mutimirova vladanja stradala je susjedna Srbija od domacih smutnja. Vec bi spomenuto, kako je za srbskoga velikoga zupan Mutimira pobjegao u Hrvatsku Petar, sin Gojnikov, i kako se je sklonio kod kneza Branimira. Male zatim, god. 891., umre u Srbiji veliki zupan Mutimir, ostaviv§i za sobom tri sina: Pribislava, Branka i Stjepana. Cim je za to Cuo Petar, koji je svedjer boravio u Hrvatskoj, vrati se u Srbiju i skupivSi dovoljno privrzenika zbaci s vlade Pribislava i njegovu bracu, te upravlja§e odslije sam Citavom Srbijom (892.— 917.). Svrgnuti Pribislav zaklonio se s bra<5om u Hrvatskoj.
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/79
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice