u svakom pogledu i zaštićivati od svakoga. Na posljedku im prijeti, da će ih izobćiti iz crkve, ako nebi njega slusali. Da bi to pismo uspjesnije djelovalo, posla ga po svom vjernom popa Ivanu u Dalmaciju, da on naustice jos vi§e kaze, te im zapovijeda, da sve tocno vjeruju i cine, §to bi im on nalozio u ime papino. Pop Ivan morao je poslije toga poci iz Dalmacije kroz Hrvatsku u Bugarsku, pak i ondje kod Mihajla Borisa raditi u prilog rimskoj crkvi.
Nastojanje pape Ivana VIII. ostalo je medjutim kod dalmatinskih Romana bez- uspjesno. Budi sto su se bojali byzantskoga cara, budi sto su pretegli drugi razlozi, oni su se oglusili pozivu rimske stolice, te su ostali i dalje vjerni carigradskomu patrijarki. Srecniji je papa bio u Hrvatskoj. Novoizabrani biskup Teodozije u Ninu zaista poslusa papu, te nakon nekog vremena odputova u Rim, gdje bi posvecen za biskupa. Tom se prigodom papa jos vi§e uvjeri o osobitoj odanosti kneza Branimira i hrvatskoga naroda prema Rimu. Razveseljen s toga posla papa slijedece godine 880. Branimiru opet drugo pismo, kojemu je napis: »Preuzvisenomu gospodinu Branimiru, slavnomu knezu i Ijubljenomu sinu nasemu, zatim svim poboznim svecenicima i poStovanim zupanima, kao i citavome narodu mir i milost u ime Kristovo*. U tom pismu javlja papa, kako ga je biskup Teodozije uvjerio o Ijubavi i Stovanju Hrvata prema rimskoj stolici, kako se on s toga neizmjerno raduje, posto moze sada Hrvate ubrajati medju svoje ovce; te ih opo- minje, da ovako i dalje uztraju. Ujedno zeli, da nakon povratka biskupova poslju u Rim dostojne poslanike, da urede neke odnose izmedju hrvatske knezevine i rimske stolice; i on poslat ce u Hrvatsku svoje poklisare, kojima ce po obiSaju crkve cio narod vjeru i odanost obreci. Da li su papinski legati dosli u Hrvatsku i da li su ondje sta uradili, ne znamo; ali Hrvatska ostade odslije vjerna i odana Rimu.
Drugčije je bilo s romanskim gradovima. Budi iz neke surevnjivosti prema Hrvatima i njihovomu biskupu, budi opet iz straha od Byzanta romanski biskupi ne htjedose da pristanu uz Rim. Kad su pace nekoga Marina izabrali novim nadbiskupom za Spljet, ne htjede on po papinoj zapovijedi poci u Rim po posvetu i plast, vec se dade sasvim protuzakonito posvetiti od akvilejskoga patrijarke Walberta. Taj je doduse pripadao rimskoj crkvi, ali je bio u prijateljstvu s carigradskim patrijarkom Fotijem, pak je po svoj prilici po nalogu i zelji Fotijevoj posvetio Marina za nadbiskupa. To se dade vrlo na zao papi Stjepanu VI. (885. — 891.), nasljedniku Ivana VIII., te on u zasebnom pismu ukori Walberta, sto je tim cinom prekoracio granice svoje vlasti.
Odpor romanskoga svećenstva u dalmatinskim gradovima dobro dodje ninskomu biskupu Teodoziju. On se je ponosio, §to je njegova jedna biskupija kud i kamo pro- stranija od iste spljetske metropolije, koja je bila ogranicena samo na nekoliko ro- manskih gradova; on se je mogao nadati, da ce s pomocu drzavne vlasti i pape steci mozda i prvenstvo (primat) na zapadnoj strani balkanskoga poluotoka. Njemu je godilo, §to spljetski nadbiskup pristaje uz Byzant, jer je bio time rije§en njegove vrhovne vlasti Ali pitanje je bilo, sta ce se zgoditi, ako se spljetska nadbiskupija opet vrati u krilo rimske crkve, ne ce li onda spljetski nadbiskup traziti svoja metropolitanska prava i vrliovni^tvo nad nmskom biskupijom, ne ce li tada planuti borba izmedju starodrevne metropolije spljetske i mlade hrvatske biskupije za prvenstvo.? U taj par nije se moglo slutiti, da ce do»toga doci. No rimski papa Stjepan VI., koji nije nikada izgubio nade, da ce se spljetska metropolija ma kada vratiti u krilo rimske crkve, kao da je vec unapried slutio takovu razmiricu, pak zeleci ju vec prije nemogucom uciniti, i slijedeci stare predaje opomenu blagim rijedima hrvatskoga biskupa Teodozija, da se ne dize suviSe visoko. U jednome pismu od god. 886., u kojem kori biskupa, §to dopusta i u6i, da jedan muz moze imati dvije zene, opominje ga podjedno, neka se pokorava ustanovama starijih, i neka od tastine ne gramzi za sve vecom crkvom. Jasno se razabira po tome, da je već Teodozije nešto snovao, što papa nije smatrao za pravo i zakonito.
