Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/75

Iz svega se toga vidi, da papa nije nekako pravo vjerovao narodu, poSto ga toliko opominje; s toga se je i osobito trsio, da si uzdrzi vjerna i odana novoizabranoga bi- skupa ninskoga Teodozija. U to ime upravi i na njega malo dana kasnije (17. lipnja) posebno pismo, dajuci mu razne savjete i bodreci ga, da uztraje u vjemosti rimskoj crkvi. Narocito ga opominje, neka se ne podvrgne kojoj drugoj strani i neka nipoSto ne primi posveta za biskupa od drugoga, nego od njega samoga u Rimu. Nadajuci se srecnomu uspjehu kod Hrvata poku§ao je papa Ivan VIII. u isto vrijeme skloniti i svecenstvo romanskih gradova u byzantskoj Dalmaciji, da se odrece Carigrada i prione za Rim. Zato poSalje on u isto vrijeme, dne 10. lipnja 879., zasebno pismo sve- censtvu i narodu romanskomu (latinskomu), i to biskupima: Vitalisu zadarskomu, Do- miniku osorskomu, zatim arcipopu spljetskomu Ivanu, i svim svecenicima i biskupima Dalmacije, zatim starjeSinama naroda i ziteljima grada Spljeta, Zadra i drugih gradova. U tom ih pismu papa Ivan VIII. opominje, da se vrate natrag pod rimsku stolicu, kao to su im bili predsastnici i predji; sjeca ih dalje, koliko su morali podnositi doslije neprilika i zla, odkad su se kao tudjinci odcijepili od Rima. Budud da je upravo tada bila izpraznjena spljetska nadbiskupija, kaže im izrijekom, neka nadbiskup, kojega 6e birati, podje za sigurno u Rim, da primi posvetu i plaSt (pallium) od samoga pape. Budud da su se romanski svecenici donekle bojali Grka, kad bi se pridruzili Rimu, a zazirali od Hrvata, koji su imali svoga biskupa, to im obećaje papa, da će ih pomagati