mornare vodio sam knez Inoslav (Inicus, Illicus), sin Domagojev. Uslijed toga okrSaja planu pravi rat izmedju Hrvatske i Mletaka, koji je trajao do smrti Domagojeve. O toku rata nijesmo obavijesteni; mletacki Ijetopisac kaze samo, da su iza smrti kneza Do- magoja (876.) mletacki duzd Urso i njegov sin Ivan sklopili s Hrvatskom mir i savez. Ali od toga mira bise narocito izkljuceni Neretljani, s kojima su Mletcani jos i dalje ostali u borbi. Najglavniji razlog, sto su Hrvati u obce tako zestoko ratovali s Mlet- canima, bijaSe taj, sto su mletacki trgovci zarobljene u rata Hrvate prodavali u tudjini kao roblje. Zato ustanovi sada duzd sporazumno sa svecenstvom tezke kazni za one trgovce, koji bi se usudili prodavati Ijude. Ne zna se. kako se je Domagoj ponio prema byzantskomu caru Vasiliju I., koji je htio i Bijelu Hrvatsku pokoriti svojoj vrhovnoj vlasti Istina, god. 870. poslao je Domagoj na poziv byzantskoga cara svoje cete na Saracene; ali inace, cini se, nije se htio pokoriti byzantskomu carstvu ni milom ni silom. Godine 872. tuzio se papa Ivan VIII. knezu Domagoju, kako se carigradski patrijarka Ignjatije pa6a u bugarske posle, kako si prisvaja u crkvenom pogledu vrhovnu vlast nad Bugarskom, i kako je onamo poslao za nadbiskupa >nekoga sizmatika« (quendam scismaticum sub nomine archiepiscopi destinavit). Jama6no ne bi se papa tuzio knezu Domagoju, da je taj u ono doba u ma kojem pogledu prianjao uz Carigrad. Domagoj stajao je dakle 6vrsto uz Rim i zapad, te se otimao sili byzantskoj. Ali se cini, da je upravo poradi toga u vlastitoj zemlji svojoj imao zestokih protivnika, koji su stajali uz cara Vasilija, a protiv svoga kneza. Protivnici radili su pa6e o glavi svome vladaru. Jedan od tih urotnika, kad se je odkrila zavjera, pobjegao je k nekomu popu Ivanu, papinu pouzdaniku u Hrvatskoj (a mozda je bio i biskup u hrvatskoj zemlji), te ga je molio, da izprosi za nj milost u kneza. Domagoj za volju popa Ivana pomilova urotnika; no kad je poslije pomenuti pop Ivan u sluzbi knezevoj (sui senioris serviciis occupatus) posao za nekim poslom, zaboravi knez na obecanu milost, te dade urotnika pogubiti. Pop Ivan s toga se razljutio i otisao u Rim papi Ivanu VIII., koji je god. 874, u tome poslu upravio poslanicu na narod hrvatski u Hrvatskoj i Dalmaciji. U isti mah svjetovao je papa i kneza Domagoja zasebnom poslanicom, neka onih, koji mu rade o glavi, ne kazni smrcu, nego progonstvom za neko vrijeme, »jer ako ih posted! poradi Boga, koji ih je njemu predao, to ce i njega ziva i zdrava §tititi i cuvati onaj, koji se nije kratio za spas sviju podnijeti smrt na krizu.« Za kneza Domagoja kao i za njegovih predsastnika opazaju se neke pojave u krs- canskoj crkvi u Dalmaciji, koje je vrijedno zapamtiti, da bi se razumjele neke poznije prilike i zgode. Tako je jos god. 849. za kneza Mojslava pobjegao iz Furlanske u Dal- maciju neki samostanac Gottschalk, te je govorom i pismom Sirio nauku o predesti- naciji, koja se je protivila dosadanjoj crkvenoj nauci. Nadalje pojavise Se u Bijeloj Hr- vatskoj i u dalmatinskim gradovima za pape Nikole I. (858.-867.), a u vrijeme kneza Trpimira neki krivi nazori o crkvenoj nauci i stegi, tako da je papa nei<e svecenike metropolije spljetske radi toga izobcio iz crkve i zabranio im vrsiti crkvene obrede. Tek za kneza Domagoja, kad je rimskom stolicom upravljao blagi Ivan VIII., oprostene bise tima svecenicima kazne za njihove bludnje uz uvjet, da se.kroztri godine utorkom, 6etvrtkom i subotom ne usude iesti mesa niti piti vina, i da se klone novih bludnja.
Za vladanja kneza Domagoja zgodile su se tako kod susjednih Slavena kao i u byzantskom carstvu znamenite stvari, koje su poslije znatno utjecale i u hrvatske pri- like. Naroc^ito se izticu Moravani i Bugari, koji su tada primili sv. krst. U Moravskoj vladao je od god. 846. knez Rastislav, koji se izprva pokoravao franackoj vrhovnoj vlasti; god. 855. odmetnuo se od Franaka i stao raditi, da svoju