Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/67

Najprije trebalo je Jadransko more očistiti od Saracena. U to ime ponudi car Vasilije savez zapadno-rimskomu carstvu, da bi sjedinjenim silama oteli Saracenima Apuliju i Kalabriju, a naroc^ito njihovu glavnu tvrdinju, grad Bar. Vec pod. 869. pod- sjedne taj grad vojska zapadno rimskoga cara; domala stize i byzantska momarica od 400 brodova. No poslije se savez medju carstvima razvrgnu, byzantska vojska vrati se u Korint, a od citave vojne ne bi upravo nista. Ozbiljnije se zapodjela vojna slijede(5e god. 870. Tada dodje s carem Ljudevitom II frana^ko-langobardska vojska pod Bar, a njoj se pridruziSe cete Domagojeve i crveno-hrvatskih vladara, koje su byzantski i dubrovacki brodovi prevezli na italsko kopno. Dok su te 6ete stajale pod Barom, zgodi se, da su poslanici pape Hadrijana II., po imenu Donat biskup od Ostije, Stjepan od Ne- pija i djakon Marin, vracajuci se sa sinode carigradske (869. — 870.), te ostavSi u DraCu bez za§tite, dopanuli §aka neretavskih gusara, koji su ih porobili, pace im oteli i spise koncilske. Tek na prijetnje careve i papine sklonise se Neretljani, te pustise zaroblje- nike na slobodu. Tu zigodu upotrebi car Vasilije, te pokusa obnoviti prava byzantskoga carstva na oblasti nekadanje rimske pokrajine Dalmacije. U to je tvrdi Bar na pocetku veljaCe 871. doSao opet u ruke krscanske, po§to je kroz trideset godina bio u vlasti saracenskoj. Uza sve to ne prestadoSe Saraceni uzne- mirivati Jadransko more. Vec u ozujku 872. osvanuse 6etiri muhamedovska gusara s otoka Krete, te poharavsi vise dalmatinskih i hrvatskih gradova dodjose i pred neretavski otok Brae, na koji udariSe, te se s golemim plijenom kuci svojoj povratiSe. God. 875. pace provalise sve do mletaSkog Grada, ali ga uslijed zestokog odpora ne mogose uzeti, vec poharase grad na otoku Comacchio. Uslijed nesrecnih vojna sa Saracenima bijaSe ugleda zapadno-rimskoga carstva u Ja- dranskom moru sasvim nestalo, jer Saraceni nijesu bili svladani, dok je car Ljudevit II. dopanuo robstva. Sad su opet Hrvati stali uznemirivati latinske (romanske) gradove, a narocito Mletke. Jo§ god. 872., kad su ono Saraceni bili udarili na BraC, mletadki je duzd poslao jednu ladjicu sa 14 Ijudi brzo prema Istri, da uhode, da li ce Saraceni po6i takodjer na Mletke, i kolika je njihova sila. Kad je ta ladjica posla iz Grada prema Istri, te htjela proci kraj luke Silvo fSilbo) u Istri, navaliSe na nju Hrvati, koji su u toj luci bili sakriveni, te zametnuse kresevo, u kojem bi mletacka ladjica zarob- Ijena, a s njom i svi MletCani, koji su u njoj bili. U obce se cini, da su u to vrijeme Hrvati strasno harali uz obale Jadranskoga mora, tako da je latinsko (romansko) ziteljstvo primorskih gradova stalo u pape Ivana VIII. vapiti za pomoc. Papa na to posla knezu Domagoju ovo pismo: >Slavnomu knezu Domagoju! Opominjemo tebe i tvoju gorljivost, da §to zeSce uzradis i planeS protiv morskih gusara, koji iznoseci tvoje ime bijesne protiv krscana, to vise, §to znades, da je po nevaljanStini ovih Ijudi doSlo i tvoje ime na zao glas. Moze se doduse vjero- vati, da gusari protiv tvoje volje dine zasjede brodovima; ali po§to se znade, da bi ih ti mogao prinuditi na min ne cemo te smatrati neduznim, ako ih zaista ne utjeraS u rog. Pisano je naime: »Tko grijehe i zlodine, ako ih moze, sam ne izpravi i ne za- prijeSi, kriv je kao da ih je sam po6inio«. No ovo je pismo papino slabo prudilo, jer su Hrvati i dalje bili i ostali neprijatelji susjednim Latinima. Pace god. 875., kad su i Saraceni zaprijetili Mletcima, te Comacchio oplijenili, doprijeSe hrvatski mornari do same Istre, te oplijeniSe i razorise tamo Cetiri grada: Umag, Novigrad, Cervere i Rovinj (Rovigno). Odanle spremise se da udare na Grado. Cuvsi to duzd skupi 30 brodova i pohita na obranu Grada. Uzput namjeri se na hrvatsko brodovlje, zametne boj i tako razbi Hrvate, da se nitko od njih nije svomu domu povratio. §to nije izginulo, dopanulo je suianjstva. Duzd je kasnije zarobljene Hrvate pustio na slobodu, jedino je crkvene dragocjenosti, §to ih bijahu u Istri ugrabili, njima oteo i povratio crkvama. Po kasnijim vijestima saznajemo, da je taj put hrvatske