vrhovne vlasti nad njima. Car krzmaše s odgovorom na te prijetnje, pošto se bijaše pročulo, da su boljari Omortaga zbacili s prijestolja, pače ga i pogubili. Ali kad se ta vijest nije obistinila, smatrao je car za najzgodnije, ako Omortagu nista ne odgovori. Uza sve to prodje god. 826, mirno, pa6e na saboru u Ingelheimu u lipnju te godine pohvalise se markgrofi Gerold i Balderich, da o kakovu sukobu s Bugarima na medjama nema ni spomena. Ali se prevariSe, jer su vec god. 827. Bugari na brodovima iz Dunava doprli u Dravu, te ploveci uz tu rijeku provalili u franacke oblasti. Tom prigodom stradase naj- vi§e Slovinska zemlja i Srijem, jer su ih Bugari plijenili, pak iz njih franacke Cinovnike protjerali i svoje Ijude namjestili. Kad je to car zacuo, Ijuto planu na Baldericha, sto se nije opro neprijatelju, te ga god. 828. skinu s markgrofije. Podjedno povjeri dalje rato- vanje s Bugarima svojemu sinu Ljudevitu Njemackomu. Taj se jos one godine zaratova s Bugarima; no poSto franafki Ijetopisi niSta ne javljaju o njegovu slavodobicu, tezko da je zdrav izasao. Bugari proslijediSe svoje provale i god. 829. Oni su i taj put plovili uz Dravu paleci gradove i sela s obje strane rijeke. Uslijed toga klonu franacka vlast u Slovinskoj zemlji i Srijemu, te propade sasvim, kad je poslije planula nesrecna borba izmedju cara Ljudevita Poboznoga i njegovih neharnih sinova. Navale bugarske i porodicne borbe u franackoj drzavi bijahu u prilog hrvatskim oblastima izmedju Drave i Save. U Srijemu se doduse ugnijezdise Bugari i osnova§e svoju vlast; ali u Slovinskoj zemlji na zapadu pojavi se opet oko god. 830. samosvojni knez Rati mar. Vlast njegova ne bijase doduse tako silna, kao nekad Ljudevitova, on je mozda u prvi kraj priznavao i vrhovnu vladu Bugara; no naskoro stao je raditi, da razmakne svoju drzavinu. Dok se je tako Slovinska zemlja zadobavila slobode, stall su Hrvati uz Jadransko more razvijati veliku snagu na moru. Oni su vec pri prvoj pojavi svojoj u primorju gradili brodove i podeli prelaziti u Italiju. Domala poprimise svu vjeStinu starih Liburna i Ilira u gradjenju brodova, te postadose brzo smioni mornari, koji su uznemirivali pro- lazece brodove susjednih zemalja. NajvjeStiji i najsmioniji brodari bill su upravo Neret- ljani, koji su rano ostavili kopno, te na svojim brzim ladjama poSli na more, osvojili i napudili nekad latinske otoke Bra6, Hvar i Korculu, te onda s tih zgodnih postaja udarali na tudje brodove, narocito na mletaCke. Za Neretljanima ne zaostajahu mnogo ni Bijeli Hrvati, koji bi 6esto doplovili sve do latinskih (romanskih) gradova u zapadnoj Istri, pa6e i do samih Mletaka. Sasvim je naravno, da je kraj takvih prilika i bijelo- hrvatski knez Vladislav imao lijepu mornaricu, koja je bila preteznija od mletacke, te je jedino uzmicala pred byzantskom. O bojevima Bijelih Hrvata i Neretljana s romanskim ziteljima Istre i Italije, naro- cito s Mletcima, pune su stare knjige. Tako je vec u trecoj desetini IX. stoljeca vi§e puta mletacka mornarica stradala od Neretljana, dok je napokon god. 830. mletacki duzd s njima utanacio nekaki mir, nastojeci ih podjedno predobiti za krScanstvo, sto mu medjutim nije poslo za rukom. No ni mir ne potraja dugo; jer kad su se god. 834. mleta6ki trgovci vracali po trgovini iz Beneventa, udarise na njih neretavski gusari, te ih uhvatise i ubise. Da je takih okrsaja bilo vise puta, sasvim je prirodno, ali bijelo- hrvatski knez nije mogao toga zaprijeciti, posto u ono doba hije jo§ neretljanski veliki zupan priznavao njegove vrhovne vlasti. Jedino da je svojim podanicima mogao braniti, da gusare po moru. Bijelo-hrvatskoga kneza Vladislava nasHjedio jeMojslav ih Mislav (835. — 850.) Taj je namah na pocetku svoga vladanja ratovao s MIetCanima. Uzrok i tedaj rata ne znamo; jedino nam je poznato, da je god. 839. mletaCki duzd Petar Tradonik s bro- dovljem udario na hrvatsko primorje. No dosav do nekoga primorskoga dvorca, po imenu sv. Martin (sancti Martini curtis), okani se borbe i utanaci s knezom Mojslavom mir. Na to udari na jug prama neretljanskim otocima, pak i ondje sklopi mir s velikim
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/62
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice