ČESTITOMU ŠTIOCU.
Proučavanje hrvatske prošlosti vrlo je poučno i utješljivo. Uvidjamo, da i maleni narodi mogu kroz stoljeca i tisucljeca zivjeti, a da ne moraju izginuti ni usred velikih, silnih drzavnih tvorba. Hrvatska nas povjest udi, da u etidnom svijetu ne vrijede vazda zakoni fizidnoga svijeta, a najmanje onaj, da manji i malobrojniji mora podleci vecemu i brojnijemu. I §aka Grka odoljela je ogromnoj sili £itave prednje Azije, a maleni hrvatski narod odrzao sc je pored svih bura i nepogoda, koje su ga redom snalazile! Tvrde mnogi, koji su proud:avali povjest slavenskih naroda, da u Slavena ne ima toliko drzavotvorne sile, ali zato kud i kamo vise odporne snage. Vec pri prvom pojavu Slavena u historiji javljaju suglasno i latinski i grdki spisatelji, da se Slaveni nerado pokoravaju tudjinu, da Ijube samosvojnost nada SVC, i da ce svaku nevolju podnijeti za volju mile i zlatne slobode svoje (omnem miseriam carae libertati postponentes). Ako se to opaža za sve Slavene u obce, vrijedi naroCito za Hrvate. Jer udeci njihovu povjest, ne moze§ da se dosta nadiviS njihovoj zilavosti, njihovoj neslomivoj odpornoj snagi. Odkad se je Hi vat pojavio na obalama sinjega mora, kroz dvanaest stoljeca i vise prkosi on svemu, §to ga hoce da zatre, te je neizcrpivom uztrajnošću obranio i održao svoje ime, svoju individualnost i svoj teritorij.
