BORBE S FRANCIMA.
Odkad su hrvatska plemena sporazumno s byzantskim carem zauzela staru rimsku Dalmaciju i jedan dio Panonije, pak u njima zasnovala više većih i manjih oblasti, ne spominju se ona u povjesnici preko stotinu godina. A i nije bilo povoda, da se o njima mnogo bilježi. Čini se, da se je u to doba hrvatska povjesnica razvijala u dva pravca: izmedju onih plemena, koja su nastavala na tlu stare Dalmacije, nastalo takmenje, koje će ostalima prevladati, te ih oko sebe okupiti; — plemena pak na tlu stare Panonije morala se otimati svedjer još jakoj moći avarskoj.
Od plemena, što su zauzela staru Dalmaciju, svakako je najuglednije i najmoćnije bilo ono, koje je nastavalo u zemlji izmedju Zrmanje i Cetine, i koje se je ponosilo specifičnim imenom Hrvati. Ti bijeli ili slobodni Hrvati držali su ne samo najzgodniju oblast, nego i najprostraniju, posto se u njoj još u poznija vremena spominje do dvadeset župa. U toj se je oblasti vrlo rano starješina svih župana ili veliki župan stao nazivati knezom (latinski dux). Jedan od prvih knezova Bijele Hrvatske bijase Porga. On stolovaše po svoj prilici već u kneževskom dvoru u Bihaću, gdje su i kasnije mnogo puta boravili bijelo-hrvatski knezovi, premda su imali i drugih dvoraca u svojoj oblasti. Knezovi Bijele Hrvatske nijesu ostali dugo zadovoljni svojom kneževinom, već pomagani nadbiskupom solinsko-spljetskim i crkvom rimskom stadoše namah iza Duvanj-
