ćenu spljetsku crkvu. I svidje se svima taj predlog. IzabravSi zato zgodan 6as, lead bi to mogli izvesti, podjoSe do Salone; no uniSavsi u nekadanju biskupsku crkvu sv. Marije, nadjo§e tamo sve razbacano i razstrkano, posto je to mjesto bilo prepunjeno porusenim krovovima i silnim pepelom od pozara, te je vec i sikarje bilo iz te hrpe izraslo. Bilo je doduSe Spljecana, koji su znali, gdje su sahranjene moci sv. Dujma; no posto je grobnica bila zakrita podzemnim svodovljem, nije se moglo lako razabrati, gdje da se izvadi tijelo sv. Dujma. Izkopavsi zemlju i ocistivsi mjesto, uze§e lijes, koji su najprije ugledali, pak bojeci se svedjer, da ih ne bi Slaveni (Hrvati) zatekli, pohita§e s njime sto brze u Spljet. Kad ga medjutim u gradu otvorise, uvjeriSe se, da to nije tijelo s v. Dujma, nego sv. Anastazija mudenika. Zato podjose sjutradan opet u Salonu, te na istome mjestu izvadise sarkofag sv. Dujma. 1 pohrli§e opet s njime u Spljet. Na to sahranise u stolnoj crkvi sv. Marije oba sveca, i tu počivaju još i danas«.
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/50
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice
